Krilati insekti

Krilati insekti (lat. Pterygota, od grčkog πτερυγωτος – pterigotos = krilati) su monofiletska grupa – podrazred razreda Insecta. Karakteriziraju ih krila na na drugom (mezotoraks) i trećem (metatoraks) segmentu toraksa. Prisustvo krila je uvijek praćeno pojačanjem egzoskeleta (sklerotizacija)) u onim segmentima, koji su obično objedinjeni formirajući strukturu poznatu kao pterotoraks. Koncept je suprotan konceptu podrazreda Apterygota (što znači bez krila). Apterygota je vještačka grupa, bez taksonomskog znčenja.^[1]

Pterygota (Krilati insekti)
Raspon fosila: Karbon → Sadašnjost
Apis mellifera
Sistematika
Carstvo	Animalia
Koljeno	Arthropoda
Razred	Insecta
Potklasa	Pterygota
Redovi
Ephemeroptera Coxoplectoptera † Odonata Palaeodictyoptera † Diaphanopterodea † Megasecoptera † Archodonata †  Infrarazred Neoptera Blattodea Mantodea Caloneurodea † Dermaptera Plecoptera Orthoptera Phasmatodea Embioptera Zoraptera Titanoptera † Notoptera  Nadred Exopterygota Psocoptera Thysanoptera Phthiraptera Hemiptera  Nadred Endopterygota Raphidioptera Megaloptera Neuroptera Coleoptera Strepsiptera Mecoptera Siphonaptera Diptera Trichoptera Lepidoptera Hymenoptera Miomoptera † Protodiptera † Protocoleoptera †

Karakteristike

Krilo insekata je laminarna struktura membranske konzistencije koja daje krutost neophodnu za let, uz prisustvo vena, koje su klasificirane kao uzdužne i poprečne; ene se koriste za karakterizaciju vrste. Postoje različiti sistemi homologacije vena, koji se koriste za njihovo prepoznavanje i tumačenje i na taj način se može prepoznati kojoj vrsti pripada određeni insekt, a najčešće se koriste sustavi homologacije Comstock System i Needham (1898) i Kukalova-Peck (1983).^[2]

Krilo se javlja u mnogim varijacijacijama oblika, veličine, teksture i boje, s istaknutim šarama Lepidoptera, kod kojih ove boje potiču od sitnih pokrovnih ljuskica. Smatra se da je evolucija krila unutar insekata ključna za njihov evolucijski uspjeh (insekti su najraznovrsnija grupa životinja na planeti), što se možda dogodilo u karbonuif ili devonu, budući da je najstariji poznsati fosil krilo iz karbonskog perioda, koje pripadalo grupi Palaeodictyoptera, izumrlom redu insekata.

Pojava Pterygota bez krila smatra se sekundarnim gubitkom, kao što je slučaj u nadredovima Grylloblattodea, Phthiraptera i Siphonaptera. Stanje bez krila u tim skupinama smatra se, između ostalog, i zato što u fosilnim zapisima postoje krilati pripadnici tih skupina, poput izumrle vrste Liomopterum ornatum iz reda Grylloblattodea, koja je imala je krila, za razliku od svih sadašnjih predstavnika ove grupe. Insekti su bile prve životinje koje su letjele, davno prije pterosaura i ptice; prvi krilati insekti letjeli su u atmosferi različitoj od današnje, s većim gustoćom i koncentracijom kisika od sadašnje, za koje se vjeruje da su olakšali evoluciju leta, kao i pojavu insekata džinovskih letjelica, bez ekvivalenta u današnjoj fauni, poput gigantske protodonata Meganeura monyi, sa rasponomkrila od svojih 63 centimetra.

Što se tiče porijekla ove strukture, predloženo je nekoliko hipoteza, od kojih su dvije prihvaćenije; prvi postulat da je krilo nastalo iz bočnih ekstenzija dorzalne regije toraksa i poznat je kao paranotalna teorija, po Cramptonu (1919). Druga hipoteza pretpostavlja da je krilo nastalo iz struktura nožnih kliješta predačkih rakova; ti koksni organi dio su respiratornog kompleksa koji bi, između ostalog, objasnili visoku prozračnost krila. Hipoteza je poznata je kao teorija epikoksa, koju je predložila Kukalova-Peck, nalazeći da grupe u kojima je jedan od para krila manje, kao u slučaju Diptera (drugi par krila) i Strepsiptera (prvi par krila), modificiran i sa zaštitnom funkcijom kao u slučaju elitri (prvi par sklerotiziranih krila) Coleoptera i Dermaptera.^[2] a znakovito je da su nedavna otkrića u poljima razvojne genetike i molekulske filogenije potvrdila eteoriju epikoksa.

Porijeklo

Prve pterigote pojavile su se na početku karbona. U srednjem karbonu su se već savršeno diferencirali u najmanje 11 redova, među kojima su Palaeodictyoptera †, Diaphanopterdea † i Megasecoptera †, podsećajući na liniju Odonata, koji su u nekim slučajevima dosegli raspon krila od gotovo 75 cm i Ephemeroptera koji dosežu raspon krila od oko 45 cm u i od kojih postoje još uvijek aktualni, ali mnogo manji predstavnici.^[3]

Klasifikacija

Ova skupina insekata uobičajeno je podijeljena na paleoptere (Palaeoptera) i neoptere (Neoptera), pri čemu je osnovna razlika između njih sposobnost neoptera da prekriju tijelo krilima, što ne mogu da čine paleoptere. Među paleopterama su redovi Odonata i Ephemeroptera kao i paleozojske grupe Diaphanopteridea, Paleodictyoptera, Megasecoptera i Archodonata ; ostali redovi krilatih insekata uključeni su u skupinu Neoptera. Valjanost paleoptera kao monofiletne grupe (kladusa) dovedena je u pitanje mnogo puta i predložena je kao alternativa, a da u ovom pogledu sada ne postoji dogovor:

1. Odonata su bliži neopterama nego efemeroptera, nazivajući ovu grupu (Odonata + Neoptera) Metapterigota,
2. Ephemeroptera su bliže neopterama nego odonatima, nazivajući Opisthoptera, grupu koju čine Ephemeroptera + Noptera.

Također pogledaje

• Insekti

Reference

1. Vincent H. Resh; Ring T. Cardé (2003). Encyclopedia of Insects. Academic Press. ISBN 978-0-08-054605-6.
2. Kukalova-Peck, J. 1992. Fossil History and Evolution of Hexapod Structures. En:The Insects of Australia, p.:1412-179. Melburne University Press.
3. Marínez-Delclòs, X. 1996. El registro fósil de los insectos. Boln. Asoc. esp. Ent., 20(1-2):9-30 (resumen) Arhivirano 23. 1. 2009. na Wayback Machine

Dopunska literatura

• Naumann, I. D. (Ed). The Insects of Australia. Cornell University Press. NY.
• Osuna, E. 1995. Morfología del exoesqueleto de los insectos. Volumen I y II. CDCH. Universidad Central de Venezuela

Vanjski linkovi