Probuđena savjest
From Wikipedia, the free encyclopedia
From Wikipedia, the free encyclopedia
Probuđena savjest američki je dramski film snimljen 1999. u režiji Michaela Manna; scenarij su adaptirali Eric Roth i Mann na osnovu članka Marie Brenner Čovjek koji je znao previše objavljenom u časopisu Vanity Fair. Glavne uloge tumače Al Pacino i Russell Crowe, a u sporednim ulogama se ističu Christopher Plummer, Bruce McGill, Diane Venora i Michael Gambon. Film je zasnovan na istinitom događaju opisanom u jednoj epizodi američke TV emisije "60 minuta" u kojoj Jeffrey Wigand, zaposlenik jedne duhanske firme, govori o lošoj kvaliteti cigareta, ali se emisija nikada nije emitirala.[1] To je priča i o ličnoj borbi Wiganda i producenta CBS-a Lowella Bergmana koji opravdavaju svoje svjedočenje protiv pokušaja diskreditacije i suzbijanja od strane CBS-a i Wigandovog bivšeg poslodavca.
| Probuđena savjest | |
|---|---|
 | |
| Izvorni naslov | The Insider |
| Režiser | Michael Mann |
| Producent | Michael Mann |
| Scenarist(i) | Eric Roth |
| Uloge |
|
| Muzika |
|
| Žanr |
|
| Kinematografija | Dante Spinotti  |
| Montaža |
|
| Produkcija |
|
| Distributer | Touchstone Pictures |
| Premijera | 1999. |
| Trajanje | 157 minuta |
| Zemlja | SAD |
| Jezik | Engleski |
Iako nije bio uspješan na kino-blagajnama, Probuđena savjest je dobio pretežno pozitivne kritike, sa posebnom pohvalom za Croweovo portretisanje Wiganda i Mannovu režiju. Film je nominovan za sedam nagrada Oscara, uključujući i Oscara za najbolji film i najboljeg glavnog glumca (za Russella Crowea), ali nije osvojio nijednu od nagrada.[2]
U Libanu, militanti Hezbolaha odvode producenta Lowella Bergmana (Pacino) da se sastanu sa osnivačem Hezbolaha, šeikom Fadlallahom, gdje ga Lowell ubjeđuje da ga intervjuiše Mike Wallace (Plummer) za tv-emisiju CBS-a 60 minuta. U Louisvilleu, Kentucky, Jeffrey Wigand (Crowe) pakuje svoje stvari i napušta svoju kancelariju u zgradi kompanije Brown i Williamson. Kod kuće ga čekaju njegova žena Liane (Venora) i dvoje dece, od kojih jedna pati od akutne astme. Kada Liane pita o kutijama u Wigandovom automobilu, otkriva da je tog jutra on otpušten sa posla.
Po povratku kući u Berkeley u Kaliforniji, Bergman prima anonimni paket koji sadrži dokumente koji se odnose na duhansku kompaniju Philip Morris. On kontaktira FDA kako bi mu pomogli da protumače dokumente a oni ga upućuju na Wiganda. On ga naziva na kućni telefon ali ga Wigand nepokolebljivo odbija. Zaintrigiran Wigandovim odbijanjem da čak razgovara s njim, Bergman ga na kraju ubjeđuje da se sastanu u hotelu Seelbach u Louisvilleu. U privatnosti svoje hotelske sobe Wigand pristaje da prevede dokumente o duhanu, ali naglašava da ne može da govori ni o čemu drugom zbog njegovog sporazuma o povjerljivosti informacija. Poslije odlaska sa dokumentima, Wigand se pojavljuje na sastanku sa izvršnim direktorom Brown i Williamsona Thomasom Sandefurom (Gambon), koji mu nalaže da potpiše prošireni ugovor o povjerljivosti informacija, pod prijetnjom da će mu oduzeti otpremninu, zdravstvenu zaštitu i da bi mogao biti pokrenut sudski postupak protiv njega. Wigand, bijesan zbog prijetnji i vjerujući da je Bergman obavijestio Sandefura o njihovom povjerljivom sastanku, poziva i optužuje Bergmana za izdaju.
Sljedećeg dana Bergman posjećuje Wigandovu kuću i tvrdi da ništa nije otkrio Brownu i Williamsonu. Uvjeren, Wigand razgovara sa Bergmanom o sedam izvršnih direktora "Big Tobacco" koji lažu Kongresu Sjedinjenih Država o njihovom znanju o zavisnosti od nikotina, te da se direktori zbog toga trebaju plašiti Wigand-a. Bergman kaže da Wigand mora odlučiti da li će optužiti duhanske magnate. Bergman se vraća u sjedište CBS-a u New York Cityu, gdje on i Wallace razgovaraju o Wigandovoj situaciji i potencijalnoj šteti koju bi mogao učiniti duhanskim korporacijama. Advokat na sastanku tvrdi da će Wigandov ugovor o povjerljivosti, u kombinaciji sa neograničenom čekovnom knjigom magnata, efikasno ušutkati Wigand-a pod pritiskom parničnih i sudskih troškova. Bergman predlaže da Wigand bude primoran da govori preko suda koji bi mu mogao pružiti neku vrstu zaštite od Brown i Williamson-a, u slučaju da odradi intervju za 60 minuta.
Wigandova porodica preseljava se u noviju, pristupačniju kuću, a Wigand počinje da predaje hemiju i japanski jezik u jednoj srednjoj školi u Louisevileu. Jednu noć dok spava, njegova kćerka ga upozorava na buku ispred kuće. Nakon pretraživanja, otkriva trag cipele u svojoj tek posijanoj bašti i počinje da doživljava paranoične napade. Sljedeće večeri, Wigand i Bergman večeraju zajedno, gdje Bergman pita Wiganda o prljavštinama iz njegove prošlosti koje bi korporacija mogla koristiti protiv njega. Wigand otkriva nekoliko incriminirajućih incidenata ali tvrdi da to ne bi trebalo uticati na njegovo svjedočenje. Bergman ga uvjerava da hoće.
Bergman kontaktira Richarda Scruggsa (Feore) i Rona Motleya (McGill), koji zajedno sa generalnim tužiocem države Mississippi Mikeom Mooreom tuže "Big Tobacco" magnate da nadoknade državi sva sredstva Medicaida koja su se koristila za liječenje osoba koje su obolile zbog pušenja duhana. Trio izražava interesovanje za Bergmanovu ideju i govore mu da ih Wigand nazove. U međuvremenu, Wigand prima prijetnje smrću putem e-pošte i pronalazi metak u svom poštanskom sandučetu, što ga primorava da stupi u kontakt sa FBI-om, koji nakon lukavog optuživanja za emocionalnu neravnotežu, zapljenjuje njegov računar kao dokaz. Uznemiren zbog prijetnji njegovoj porodici, Wigand telefonira Bergmana i traži da odmah odu u New York na snimanje njegovog svjedočenja. Tokom Wigandovog intervjua sa Wallaceom, Wigand tvrdi da su Brown i Williamson manipulisali nikotinom putem hemijske supstance amonijaka kako bi se nikotin mogao brzo apsorbovati u plućima i time uticati na mozak i centralni nervni sistem i tako pojačati efekat. On dalje nastavlja da su Brown i Williamson svjesno ignorisali zdravlje pušača u ime profita.
U Louisevilleu, Wigand započinje svoj novi posao nastavnika i razgovara sa Richardom Scruggsom. Po povratku kući, Wigand otkriva da je se Bergman pobrinuo i doveo osoblje privatnog obezbjeđenja. Wigandova žena nalazi se pod ogromnim pritiskom zbog svih ovih dešavanja. Nekoliko dana kasnije, Wigand putuje u Mississippi, gdje dobiva nalog za zabranu izdat od strane države Kentucky da bi ga spriječili da svjedoči. Iako je nalog za zabranu, izdat od strane advokata Browna i Williamsona, odbačen u Misisipiju, Wigandu je rečeno da ako bude svjedočio i vrati se u Kentucky, može biti uhapšen i pritvoren. Poslije dugog perioda samoispitivanja, Wigand ide na sud i daje svoj iskaz, tokom kojeg kaže da nikotin djeluje kao droga. Nakon svjedočenja, Wigand se vraća u Louisville, gdje otkriva da su ga njegova žena i djeca napustili.
Bergman i Wallace odlaze na sastanak sa upravom CBS-a u vezi sa Wigandovim intervjuom. Na sastanku se otkriva pravna prepreka, poznata kao "Tortozno miješanje". Ako dvije strane imaju sporazum, kao što je sporazum o povjerljivosti, a jedna od tih strana podstiče treću stranu da prekine taj sporazum, stranka može biti tužena od druge strane za bilo koju štetu. Otkriveno je da što više istine Wigand kaže, to je veća šteta i veća vjerovatnoća da će CBS biti suočen sa tužbom koja bi iznosila više milijardi dolara u korist Browna i Williamsona. Kasnije se predlaže da se prikaže cenzurisani intervju umjesto originala. Bergman se žestoko protivi i tvrdi da je, razlog zbog kojeg CBS korporacija pritiska odjeljenje CBS Newsa da izbaci intervju, zato što se plaše da bi mogućnost sudske tužbe od više milijardi dolara mogla ugroziti prodaju CBS-a Westinghouse-u. Wallace i Don Hewitt se slažu da izbace intervju, ostavljajući Bergmana samog sa stavom da se intervju ne dira.
Privatna istraživačka firma, koju je angažovao "Big Tobacco", pokrenuo je kampanju protiv Wigand-a, izvlačeći detalje o njegovom životu i objavljuju dosije od 500 stranica. Preko Wiganda, Bergman otkriva da je "Big Tobacco" iskrivio i preuveličao brojne tvrdnje, i ubjeđiva novinara iz Wall Street Journal-a da odloži objavljivanje priče dok se sve ne potvrdi. Bergman kontaktira nekoliko privatnih istražitelja koji započinju sopstvenu istragu. Bergman objavljuje svoje nalaze novinaru Wall Street Journal-a i kaže mu da potisne rok za objavljivanje. U međuvremenu, zbog svojih stalnih borbi sa menadžmentom CBS-a, Bergmanu je naloženo da uzme godišnji odmor.
Ubrzo nakon toga, cenzurisani intervju se emituje. Bergman pokušava da nazove Wiganda u njegovom hotelu, ali ne dobija nikakav odgovor. Umjesto toga naziva upravnika hotela, koji otvara vrata Wigandove sobe, ali ne uspijeva da uđe pošto su vrata zaključana lancem. Gledajući u Wigandovu sobu, upravnik hotela ga krišom posmatra dok sjedi sam, izgubljen u sanjarenju o idiličnom životu koji je mogao imati da nije pristao na svjedočenje. Upravnik hotela ga uvjerava da prihvati Bergmanov telefonski poziv. Wigand galami na Bergmana, optužujući ga da ga je izmanipulisao. Bergman govori Wigandu da je za mnoge ljude važan i da je malo hrabrih ljudi kao što je on. Nakon što se završio njihov razgovor, Bergman stupa u kontakt sa The New York Timesom i otkriva skandal koji se dogodio sa emisijom 60 minuta, što je uzrokovalo da New York Times objavi oštar članak. U međuvremenu, The Wall Street Journal oslobađa Wiganda svih optužbi i otkriva njegovo svjedočenje u Mississippiju, dok u isto vrijeme osuđuje "Big Tobacco" i njihovih 500 stranica prljavština kao "najniži oblik atentata na jednu ličnost". 60 minuta konačno emituje cijeli intervju sa Wigandom.
U konačnoj sceni, Bergman razgovara sa Wallaceom i kaže mu da napušta CBS rekavši: "Ono što se slomilo ovdje više se ne može sklopiti". Posljednji snimak prikazuje Bergmana kako napušta zgradu. U odjavnoj špici pojavljuje se serija navoda o poravnanju od 246 milijardi dolara duhanskih mangnata sa Misisipijem i drugim državama koje su ih tužile, i da Wigand sada živi u Južnoj Karolini. Godine 1996. dr. Wigand je osvojio nagradu Sallie Mae za najboljeg profesora, dobivši nacionalno priznanje za svoju vještinu vođenja nastave. Lowell Bergman sada radi za javnu tv stanicu PBS uređujući emisiju Frontline i predaje na Fakultetu za novinarstvo na Univerzitetu u Kaliforniji, Berkeley.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
