Parodontalna bolest, poznata i kao bolest desni, je skup upalnih stanja koja zahvaćaju tkiva koja okružuju zube.[1] U ranoj fazi, koja se zove gingivitis, desni postaju natečene i crvene i mogu krvariti.[1] Smatra se glavnim uzrokom gubitka zuba kod odraslih širom svijeta.[2][3] U svom ozbiljnijem obliku, zvanom parodontitis ili parodontoza, desni se mogu odvojiti od zuba, kost može biti izgubljena, a zubi mogu popustiti ili ispasti.[1] Može se javiti i loš zadah.[4]
| Parodontitis | |
|---|---|
| Drugi nazivi | Parodontalna bolest, bolest desni, upala desni, gingivitis, parodontoza |
 | |
| Specijalnost | Stomatologija |
| Simptomi | Crvene i otečene, bolne desni; krvarenje desni; loš zadah |
| Komplikacije | Gubitak zuba, apscesi |
| Uobičajeno pojavljivanje | Gingivitis (upala desni) |
| Uzroci | Bakterije i plak |
| Faktori rizika | Pušenje, dijabetes, HIV/AIDS |
| Dijagnostička metoda | stomatološki pregled, rendgenski snimak |
| Prevencija | Oralna higijena, redovno profesionalno čišćenje |
| Liječenje | Kiretaža, hirurški zahvat |
| Frekvencija | 538 miliona (2015) |
Parodontalna bolest je općenito uzrokovana bakterijama u ustima koje inficiraju tkivo oko zuba.[1] Faktori koji povećavaju rizik od bolesti uključuju pušenje, dijabetes, HIV/AIDS, porodičnu anamnezu, visok nivo homocisteina u krvi i određene lijekove.[4] Dijagnoza se postavlja vizualnim pregledom tkiva desni oko zuba i sondom i rendgenskim zracima koji traže gubitak koštane mase oko zuba.[4][5]
Liječenje uključuje dobru oralnu higijenu i redovno profesionalno čišćenje zuba.[1] Preporučena oralna higijena uključuje svakodnevno četkanje i čišćenje zubnim koncem.[1] U određenim slučajevima mogu se preporučiti antibiotici ili stomatološka operacija.[6] Klinička istraživanja pokazuju da prestanak pušenja i promjene u ishrani poboljšavaju zdravlje parodonta.[7][8] Procjenjuje se da je 2015. godine pogođeno 538 miliona ljudi u svijetu, a poznato je da pogađa 10-15% stanovništva općenito.[2][3][9] U Sjedinjenim Državama skoro polovina starijih od 30 godina je u određenoj mjeri zahvaćena, a oko 70% onih starijih od 65 godina ima to stanje.[1] Muškarci su češće pogođeni nego žene.[1]
Znakovi i simptomi
U ranim fazama parodontitis ima vrlo malo simptoma, a kod mnogih osoba bolest je značajno uznapredovala prije nego što potraže liječenje.
Simptomi mogu uključivati:
- Crvenilo ili krvarenje desni tokom pranja zuba, upotrebe konca za zube ili grickanja tvrde hrane (npr. jabuke) (iako se to može javiti i kod gingivitisa, gdje nema bolesti desni).
- Oticanje desni koje se ponavlja
- Pljuvanje krvi nakon pranja zuba
- Halitoza, ili loš zadah, i uporni metalni ukus u ustima
- Recesija gingive, što rezultira prividnim produžavanjem zuba (ovo također može biti uzrokovano većim pritiskom pri pranju zuba ili tvrdom četkicom za zube)
- Duboki džepovi između zuba i desni (džepovi su mjesta na kojima je veza postepeno uništena enzimima koji uništavaju kolagen, poznatim kao kolagenaze)
- Labavi zubi, u kasnijim fazama (iako se to može dogoditi i iz drugih razloga)
Upala gingive i destrukcija kosti su uglavnom bezbolni. Stoga ljudi mogu pogrešno pretpostaviti da je bezbolno krvarenje nakon čišćenja zuba beznačajno, iako to može biti simptom napredovanja parodontitisa kod te osobe.
Povezane bolesti
Parodontitis je povezan s povećanom upalom u tijelu, na što ukazuju povišeni nivoi C-reaktivnog proteina i interleukina-6.[10][11][12][13] Povezan je sa povećanim rizikom od moždanog udara,[14][15] infarkta miokarda,[16] ateroskleroze[17][18][19][20][21][22][23] i hipertenzije.[24] Također je povezano kod onih starijih od 60 godina sa oštećenjima odloženog pamćenja i sposobnosti računanja.[25][26] Osobe s poremećenom glukozom natašte i dijabetes melitusom imaju veći stepen parodontalne upale i često imaju poteškoća s balansiranjem nivoa glukoze u krvi zbog konstantnog sistemskog upalnog stanja, uzrokovanog upalom parodonta.[27][28] Iako nije dokazana uzročna povezanost, postoji povezanost između hroničnog parodontitisa i erektilne disfunkcije,[29] upalne bolesti crijeva,[30] bolesti srca[31] i raka gušterače.[32]
Dijabetes i parodontalna bolest
U aktualnoj literaturi je vidljiva pozitivna korelacija između povišenih nivoa glukoze u krvi i početka ili razvoja parodontalne bolesti.
Podaci su također pokazali da postoji značajan porast incidencije ili progresije parodontitisa kod pacijenata sa nekontrolisanim dijabetesom u poređenju sa onima koji nemaju dijabetes ili imaju dobro kontrolisan dijabetes. Kod nekontrolisanog dijabetesa, formiranje reaktivne vrste kisika može oštetiti ćelije kao što su one u vezivnom tkivu parodontalnog ligamenta, što rezultira ćelijom nekroza ili apoptoza. Nadalje, osobe s nekontrolisanim dijabetesom melitusom koje su često izložene parodontalnim patogenima imaju veći imunološki odgovor na ove bakterije. To može kasnije uzrokovati i/ili ubrzati uništavanje parodontalnog tkiva što dovodi do parodontalne bolesti.[33]
Rak usne šupljine i parodontalna bolest
Trenutna literatura ukazuje na vezu između parodontalne bolesti i oralnog karcinoma. Studije su potvrdile povećanje sistemskih markera upale kao što su C-reaktivni protein i interleukin-6 koji se mogu naći kod pacijenata sa uznapredovalom parodontalnom bolešću. Veza između sistemske upale i oralnog karcinoma je također dobro utvrđena.
Rizik od parodontalne bolesti i raka povezani su s genetskom osjetljivošću i moguće je da postoji pozitivna povezanost zajedničke genetske osjetljivosti kod ove dvije bolesti.
Zbog niske stope incidencije oralnog karcinoma, nisu se uspjele provesti kvalitetne studije koje bi dokazale povezanost između njih, međutim buduće veće studije mogu pomoći u identifikaciji pojedinaca s većim rizikom.[34]
Sistemske implikacije
Parodontalna bolest može se opisati kao upalno stanje koje zahvata potporne strukture zuba. Studije su pokazale da je povezana sa višim nivoima sistemskih inflamatornih markera kao što su interleukin-6 (IL-6), C-reaktivni protein (CRP) i faktor nekroze tumora (TNF). Za usporedbu, povišeni nivoi ovih inflamatornih markera također su povezani sa kardiovaskularnim bolestima i cerebrovaskularnim događajima kao što su ishemijski moždani udar.[35]
Prisutnost širokog spektra upalnih oralnih bolesti može povećati rizik od epizode moždanog udara u akutnoj ili hroničnoj fazi. Inflamatorni markeri, CRP, IL-6 poznati su faktori rizika od moždanog udara. Oba inflamatorna markera su također biomarkeri parodontalne bolesti i utvrđeno je da imaju povećan nivo nakon svakodnevnih aktivnosti, kao što su žvakanje ili četkanje zuba. Bakterije iz parodontalnih džepova ući će u krvotok tokom ovih aktivnosti, a trenutna literatura sugerira da bi to moglo biti moguće pokretanje pogoršanja procesa moždanog udara.[36]
Predloženi su i drugi mehanizmi, PD je poznata hronična infekcija. Može pomoći u promociji ateroskleroze taloženjem holesterola, estera holesterola i kalcijuma unutar subendotelnog sloja zidova krvnih sudova.[37] Aterosklerotski plak koji je nestabilan može puknuti i osloboditi debris i trombove koji mogu putovati u različite dijelove cirkulacijskog sistema uzrokujući embolizaciju i stoga ishemijski moždani udar. Stoga je PD predložen kao nezavisni faktor rizika za moždani udar.
Tokom pandemije SARS Covid 19, parodontitis je bio značajno povezan s većim rizikom od komplikacija uzrokovanih COVIDom-19, uključujući prijem na intenzivnu intenzivnu negu, potrebu za potpomognutom ventilacijom i smrtnim ishodom te povećanog nivoa markera u krvi kao što su D-dimer, WBC i CRP koji su povezani sa lošijim ishodom bolesti.[38]
Klinički značaj
Neadekvatna ishrana i parodontalna bolest
Parodontalna bolest je multifaktorska, a ishrana može značajno uticati na njenu prognozu. Istraživanja su pokazala da je zdrava i uravnotežena prehrana ključna za održavanje parodontalnog zdravlja.[7] Nedostaci u ishrani mogu dovesti do oralnih manifestacija poput onih kod bolesti skorbuta i rahitisa. Različiti vitamini će igrati različitu ulogu u parodontalnom zdravlju:
- Vitamin C: Nedostaci mogu dovesti do upale desni i krvarenja, a potom i do napredovanja parodontalne bolesti
- Vitamin D: Nedostaci mogu dovesti do odloženog zarastanja nakon operacije
- Vitamin E: Nedostaci mogu dovesti do otežanog zarastanja gingivalnih rana
- Vitamin K: Nedostaci mogu dovesti do krvarenja gingive
Također se pokazalo da nutritivni dodaci vitamina pozitivno utiču na zarastanje nakon parodontalne operacije i mnogi od ovih vitamina se mogu naći u raznim namirnicama koje se konzumiraju u okviru redovne zdrave prehrane.[7] Stoga, unos vitamina (posebno vitamina C) i dijetetskih suplemenata ne samo da igraju ulogu u poboljšanju parodontalnog zdravlja, već utiču i na brzinu formiranja kostiju i regeneraciju parodonta. Međutim, studije koje podržavaju korelaciju između ishrane i parodontalnog zdravlja su ograničene, a potrebna su dugoročna istraživanja da se to potvrdi.[39]
Uzroci
Parodontitis je upala parodoncijuma, odnosno tkiva koje podupire zube. Parodoncijum se sastoji od četiri tkiva:
- gingiva ili tkivo desni,
- cement, ili vanjski sloj korijena zuba,
- alveolarna kost, ili koštane duplje u koje su usidreni zubi, i
- parodontalni ligamenti (PDL), koji su vlakna vezivnog tkiva koja se protežu između cementa i alveolarne kosti.
Ovaj rendgenski film prikazuje dva samostojeća mandibularna zuba, donji lijevi prvi pretkutnjak i očnjak, pokazujući ozbiljan gubitak kosti od 30-50%. Proširenje parodontalnog ligamenta oko pretkutnjaka je posljedica sekundarne okluzalne traume.
Primarni uzrok gingivitisa je slaba ili neefikasna oralna higijena[40] što dovodi do nakupljanja mikotičnog[41][42][43][44] i bakterijskog matriksa na liniji desni, zvanog zubni plak. Drugi doprinosi slaboj ishrani i osnovnim zdravstvenim problemima kao što je dijabetes.[45] Dijabetičari moraju biti pažljivi u svojoj kućnoj njezi kako bi kontrolisali parodontalnu bolest.[46] Nove testove uboda prstiju odobrila je Uprava za hranu i lijekove u SAD-u i koriste se u stomatološkim ordinacijama za identifikaciju i pregled ljudi na moguće uzroke bolesti desni, kao što je dijabetes.
Kod nekih ljudi gingivitis napreduje u parodontitis – uništavanjem gingivalnih vlakana, tkivo desni se odvaja od zuba i produbljuje sulkus, koji se naziva parodontalni džep. Subgingivalni mikroorganizmi (oni koji postoje ispod linije desni) koloniziraju parodontalne džepove i uzrokuju daljnju upalu u tkivima desni i progresivni gubitak koštane mase. Primjeri sekundarnih uzroka su one stvari koje, po definiciji, uzrokuju nakupljanje mikrobnog plaka, kao što su prevjesi restauracije i blizina korijena.
Pušenje je još jedan faktor koji povećava pojavu parodontitisa, direktno ili indirektno,[47][48][49] i može ometati ili negativno uticati na njegovo liječenje.[50][51][52] To je vjerovatno najvažniji okolišni faktor rizika za parodontitis. Istraživanja su pokazala da pušači imaju veći gubitak kostiju, gubitak pričvršćivanja i gubitak zuba u odnosu na nepušače.[53] Ovo je vjerovatno zbog nekoliko efekata pušenja na imunološki odgovor, uključujući smanjeno zacjeljivanje rana, supresiju proizvodnje antitijela i smanjenje fagocitoze neutrofila.[53]
Ehlers-Danlosov sindrom i Papillon-Lefèvreov sindrom (također poznat kao palmoplantarna keratoderma) su također faktori rizika za parodontitis.
Ako se ne ometa, mikrobni plak se kalcificira i formira kamenac, koji se obično naziva zubni kamenac. Stomatološki higijeničar ili stomatolog mora u potpunosti ukloniti kamenac iznad i ispod linije desni za liječenje gingivitisa i parodontitisa. Iako je primarni uzrok i gingivitisa i parodontitisa mikrobni plak koji se lijepi za površine zuba, postoje mnogi drugi modificirajući faktori. Vrlo jak faktor rizika je nečija genetska sklonost. Nekoliko stanja i bolesti, uključujući Downov sindrom, dijabetes i druge bolesti koje utiču na otpornost na infekcije, također povećavaju osjetljivost na parodontitis.
Parodontitis može biti povezan s većim stresom.[54] Parodontitis se češće javlja kod ljudi iz nižih socioekonomskih slojeva nego kod ljudi iz viših klasa.[55]
Čini se da genetika igra ulogu u određivanju rizika od parodontitisa. Vjeruje se da genetika može objasniti zašto neki ljudi s dobrom kontrolom plaka imaju uznapredovali parodontitis, dok su neki drugi s lošom oralnom higijenom slobodni od bolesti. Genetski faktori koji mogu promijeniti rizik od razvoja parodontitisa su:
- Defekti fagocitoze: osoba može imati hipo-reazivne fagocite.
- Hiperprodukcija interleukina, prostaglandina i citokina, što rezultira pretjeranim imunološkim odgovorom.
- Polimorfizam gena za interleukin 1 (IL-1): ljudi s ovim polimorfizmom proizvode više IL-1, a nakon toga su u većem riziku od razvoja hroničnog parodontitisa.[53]
Prevencija
Svakodnevne mjere oralne higijene za prevenciju parodontalne bolesti uključuju:
- Pravilno četkanje zuba na redovnoj osnovi (najmanje dva puta dnevno), s osobom koja pokušava usmjeriti dlačice četkice ispod desni, pomaže u ometanju bakterijsko-mikotičnog rasta i stvaranja subgingivnog plaka.[ potreban citat ]
- Svakodnevno čišćenje koncem i korištenje interdentalnih četkica (ako je razmak između zuba dovoljno velik), kao i čišćenje iza posljednjeg zuba, trećeg kutnjaka, u svakoj četvrtini.[ potreban citat ]
- Upotreba antiseptičke vodice za ispiranje usta : vodica za ispiranje usta na bazi hlorheksidin glukonata u kombinaciji s pažljivom oralnom higijenom može izliječiti gingivitis, iako ne može poništiti gubitak pričvršćivanja zbog parodontitisa.[ potreban citat ]
- Redovni stomatološki pregledi i profesionalno čišćenje zuba po potrebi: Stomatološki pregledi služe za praćenje metoda oralne higijene osobe i nivoa vezanosti oko zuba, prepoznavanje ranih znakova parodontitisa i praćenje odgovora na liječenje.
Obično, dentalni higijeničari (ili stomatolozi) koriste posebne instrumente za čišćenje (debridovanje) zuba ispod linije desni i ometanje bilo kakvog plaka koji raste ispod linije desni. Ovo je standardni tretman za sprječavanje bilo kakvog daljeg napredovanja ustanovljenog parodontitisa. Istraživanja pokazuju da nakon takvog profesionalnog čišćenja (parodontalni debridman), mikrobni plak ima tendenciju da ponovo poraste na nivoe prije čišćenja nakon otprilike tri do četiri mjeseca. Ipak, kontinuirana stabilizacija paradontalnog stanja osobe u velikoj mjeri, ako ne prvenstveno, ovisi o oralnoj higijeni osobe kod kuće, kao i u pokretu. Bez svakodnevne oralne higijene, parodontalna bolest neće biti savladana, posebno ako osoba ima historiju opsežnog parodontalnog oboljenja.[ potreban citat ]
Menadžment
Kamen temeljac uspješnog parodontalnog liječenja počinje uspostavljanjem odlične oralne higijene. Ovo uključuje četkanje dva puta dnevno uz svakodnevno čišćenje koncem. Također, korisna je i interdentalna četkica ako to dozvoljava razmak između zuba. Za manje prostore, proizvodi poput uskih krakova s mehkim gumenim čekinjama pružaju odlično ručno čišćenje. Osobe s problemima sa spretnošću, kao što je artritis, mogu smatrati da je oralna higijena teška i mogu zahtijevati češću profesionalnu njegu i/ili korištenje električne četkice za zube. Osobe s parodontitisom moraju shvatiti da je to hronična upalna bolest i da je za održavanje zahvaćenih zuba potreban cjeloživotni režim odlične higijene i profesionalne njege održavanja sa stomatologom/higijeničarom ili parodontologom.
Inicijalna terapija
Uklanjanje mikrobnog plaka i kamenca je neophodno za uspostavljanje zdravlja parodonta. Prvi korak u liječenju parodontitisa uključuje nehirurško čišćenje ispod linije desni postupkom koji se zove "instrumentacija površine korijena" ili "RSI", što uzrokuje mehanički poremećaj bakterijskog biofilma ispod linije desni.[53] Ovaj postupak uključuje upotrebu specijaliziranih kireta za mehaničko uklanjanje plaka i kamenca ispod linije desni, a može zahtijevati višestruke posjete i lokalnu anesteziju da bi se adekvatno dovršio. Osim početnog RSI-a, možda će biti potrebno prilagoditi i okluziju (zagriz) kako bi se spriječila prekomjerna sila na zube koji imaju smanjenu potporu kostiju. Također, može biti potrebno ispuniti bilo koje druge stomatološke potrebe, kao što je zamjena grubih nadomjestaka koji zadržavaju plak, zatvaranje otvorenih kontakata između zuba i bilo koji drugi zahtjevi dijagnosticirani na početnoj evaluaciji. Važno je napomenuti da se RSI razlikuje od skaliranja i blanjanja korijena: RSI uklanja samo kamenac, dok skaliranje i blanjanje korijena uklanja kamenac, kao i omekšali dentin ispod, koji za sobom ostavlja glatku i staklastu površinu, što nije preduvjet za zarastanje parodonta. Stoga se RSI sada zagovara umjesto blanjanja korijena.[53]
Reevaluacija
Nehirurško skaliranje i blanjanje korijena obično je uspješno ako su parodontalni džepovi plići od 4–5 mm.[56][57][58] Stomatolog ili higijeničar mora izvršiti ponovnu procjenu 4-6 sedmica nakon početnog skaliranja i blanjanja korijena, kako bi utvrdio da li se oralna higijena osobe poboljšala i da li je upala smanjena. Tada treba izbjegavati sondiranje, a analizom gingivalnog indeksa treba utvrditi prisustvo ili odsustvo upale. Mjesečna ponovna evaluacija parodontalne terapije trebala bi uključivati parodontološki dijagram kao bolju indikaciju uspjeha liječenja i kako bi se vidjelo da li se mogu identificirati drugi tokovi liječenja. Dubina džepova veća od 5–6 mm koji ostaju nakon početne terapije, sa krvarenjem nakon sondiranja, ukazuju na nastavak aktivne bolesti i vrlo vjerovatno će dovesti do daljeg gubitka koštane mase tokom vremena. Ovo se posebno odnosi na mjesta kutnjaka gdje su furkacije (područja između korijena) izložene.
Operacija
Ako se utvrdi da nehirurška terapija nije bila uspješna u liječenju znakova aktivnosti bolesti, može biti potrebna parodontalna operacija kako bi se zaustavio progresivni gubitak kosti i regenerirala izgubljena kost gdje je to moguće. Mnogi hirurški pristupi se koriste u liječenju uznapredovalog parodontitisa, uključujući otvoreni debridman režnja i operaciju kostiju, kao i vođenu regeneraciju tkiva i presađivanje kostiju. Cilj parodontalne hirurgije je pristup za definitivno uklanjanje kamenca i hirurško zbrinjavanje koštanih nepravilnosti koje su rezultat procesa bolesti kako bi se džepovi što više smanjili. Dugoročne studije su pokazale, kod umjerenog do uznapredovalog parodontitisa, hirurški liječeni slučajevi često imaju manje daljnjih slomova tokom vremena i, u kombinaciji s redovnim režimom održavanja nakon tretmana, uspješni su u skoro zaustavljanju gubitka zuba kod gotovo 85% dijagnosticiranih ljudi.[59][60]
Održavanje
Nakon što je uspješno parodontološko liječenje završeno, sa ili bez operacije, potreban je kontinuirani režim "parodontalnog održavanja". To uključuje redovne preglede i detaljno čišćenje svaka tri mjeseca kako bi se spriječila ponovna populacija mikroorganizama koji uzrokuju parodontitis, te da se pomno nadziru zahvaćeni zubi kako bi se moglo rano liječenje ako se bolest ponovi. Parodontalna bolest obično nastaje zbog loše kontrole plaka koji je rezultat neodgovarajućeg pranja zuba. Stoga, ako se tehnike četkanja ne modificiraju, vjerovatan je recidiv parodonta.
Prognoza
Stomatolozi i dentalni higijeničari mjere parodontalnu bolest pomoću uređaja koji se zove parodontalna sonda. Ovaj tanki "mjerni štapić" se nježno stavlja u prostor između desni i zuba i sklizne ispod linije desni. Ako sonda može skliznuti više od 3 mm ispod linije desni, za osobu se kaže da ima gingivalni džep ako nije došlo do migracije epitelnog pričvršćenja ili parodontalni džep ako je došlo do apikalne migracije. Ovo je donekle pogrešan naziv, jer je svaka dubina, u suštini, džep, koji je zauzvrat definisan svojom dubinom, tj. džep od 2 mm ili džep od 6 mm. Međutim, džepovi su općenito prihvaćeni kao samočistivi (kod kuće, od strane osobe, četkicom za zube) ako su 3 mm ili manje dubine. Ovo je važno jer ako je džep dublji od 3 mm oko zuba, kućna njega neće biti dovoljna za čišćenje džepa i treba potražiti profesionalnu njegu. Kada dubine džepova dosegnu 6–7 mm u dubini, ručni instrumenti i ultrazvučni skaleri koje koriste stomatolozi možda neće doseći dovoljno duboko u džep da bi očistili mikrobni plak koji uzrokuje upalu gingive. U takvoj situaciji, kost ili desni oko tog zuba treba hirurški izmijeniti ili će uvijek imati upalu što će vjerovatno rezultirati većim gubitkom kosti oko tog zuba. Dodatni način za zaustavljanje upale bio bi da osoba primi subgingivalne antibiotike (kao što je minociklin) ili da se podvrgne nekom obliku operacije gingive kako bi pristupila dubinama džepova i možda čak promijenila dubinu džepova kako bi postali 3 mm ili plići i osoba kod kuće može je ponovo pravilno očistiti svojom četkicom za zube.
Ako pacijenti imaju 7 mm ili dublje džepove oko zuba, vjerovatno bi rizikovali eventualni gubitak zuba tokom godina. Ako se ovo parodontalno stanje ne identifikuje i ljudi ostanu nesvjesni progresivne prirode bolesti, onda godinama kasnije, mogu biti iznenađeni da će se neki zubi postupno olabaviti i možda će ih trebati vaditi, ponekad zbog teške infekcije ili čak boli.
Prema studiji o šrilankanskom čajniku, u nedostatku bilo kakve aktivnosti oralne higijene, otprilike 10% će doživjeti tešku parodontalnu bolest s brzim gubitkom vezivanja (>2 mm/godina). Oko 80% će doživjeti umjereni gubitak (1–2 mm/godišnje), a preostalih 10% neće doživjeti nikakav gubitak.[61][62]
Epidemiologija
|
no data
<3.5
3.5–4
4–4.5
4.5–5
5–5.5
5.5–6
|
6–6.5
6.5–7
7–7.5
7.5–8
8–8.5
>8.5
|
Parodontitis je vrlo čest i široko se smatra drugom najčešćom zubnom bolešću u svijetu, nakon karijesa, a u Sjedinjenim Državama ima prevalenciju od 30-50% populacije, ali samo oko 10% ima teške oblike.
Hronični parodontitis pogađa oko 750 miliona ljudi ili oko 10,8% svjetske populacije od 2010.[64]
Kao i druga stanja koja su usko povezana sa pristupom higijeni i osnovnom medicinskom praćenju i njezi, parodontitis je češći u ekonomski nepovoljnim populacijama ili regijama. Njegova pojava se smanjuje sa višim životnim standardom. U izraelskoj populaciji, pojedinci jemenskog, sjevernoafričkog, južnoazijskog ili mediteranskog porijekla imaju veću prevalenciju parodontalne bolesti nego pojedinci evropskog porijekla.[65] Često se navodi da je parodontopatija socijalno karakteristična, tj. češće oboljevaju ljudi s donjeg kraja socioekonomske ljestvice nego ljudi s gornjeg kraja socioekonomske ljestvice.[66]
Historija
Drevni hominid od prije 3 miliona godina imao je bolest desni.[67] Zapisi iz Kine i Bliskog istoka, zajedno sa arheološkim istraživanjima, pokazuju da je čovječanstvo bolovalo od parodontalne bolesti najmanje mnogo hiljada godina. U Evropi i na Bliskom istoku arheološka istraživanja koja proučavaju drevni DNK plakova pokazuju da je u drevnom stilu života lovaca-sakupljača bilo manje bolesti desni, ali da je postalo češće kada se jelo više žitarica. Nadalje, istraživanja su pokazala da je u rimsko doba u Velikoj Britaniji bilo manje parodontalnih bolesti nego u moderno doba. Istraživači sugeriraju da bi pušenje moglo biti ključ za ovo.[68]
Društvo i kultura
Etimologija
Riječ "parodontitis" ( grčki : περιοδοντίτις) dolazi od grčkog peri, "oko", odous (GEN odontos), "zub", i sufiksa -itis, u medicinskoj terminologiji "upala".[69]
Ekonomija
Procjenjuje se da gubitak produktivnosti zbog teškog parodontitisa globalnu ekonomiju košta oko 54 milijarde američkih dolara svake godine.[70]
Reference
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
