Oktava

Oktava (latinski: octavus – osma), u muzici je interval (razmak između dva tona) od osam tonova, od kojih onaj viši ima dvostruko veću frekvenciju od niže. Oktava pripada čistim intervalima, te je savršeni konsonanti interval. Oktava još može biti smanjena (tonovi c i ces¹) i povećana (c³ i cis⁴). U dijatonskoj ljestvici niz od osam nota pokriva raspon od jedne oktave, a u hromatskoj dvanaest.

Interval oktave

Objašnjenje i definicija

Oktave na klavijaturi

Ukoliko ton a¹ zvuči isto sa frekvencijom od 440 Hz njegova oktava će zvučati 880 Hz. Takve note imaju isti naziv, ali pripadaju različitim oktavama na klavijaturi, a¹prvoj, a njegova oktava a² drugoj klavijaturnoj oktavi. Ovdje se misli na niz od sedam bijelih tipki na klavijaturi, jer osma već pripada sljedećoj oktavi, te postaje prva nota sljedeće oktave.

Broj oktava između dvije frekvencije izražen je jednačinom: ${\displaystyle {\text{Broj oktava}}=\log _{2}\left({\frac {f_{2}}{f_{1}}}\right)}$

Da bismo razlikovali oktave po visini, svaka ima svoje ime. Na klavijaturi su to note od c do sedam tonova višeg h. Najdublja oktava je supkontra (praduboka), slijede kontra (duboka), velika, mala, prva, druga, treća, četvrta i peta oktava. Klavirska klavijatura obuhvaća skoro sve tonove ovih oktava.

Svaki ton se može obilježiti tako da tačno znamo njegovu visinu, odnosno oktavu u kojoj se nalazi. Tako se tonovi supkontra oktave označavaju sa arapskim brojem 2 i velikim slovom (2A), kontra oktave sa arapskim brojem 1 i velikim slovom (1A), velike sa velikim slovom (A), male sa malim (a), prve sa malim slovom i brojem 1 (a¹), druge isto tako samo sa brojem 2 (a₂), treće sa brojem 3 (a³), četvrte sa brojem 4 (a⁴) i pete sa brojem 5 (c⁵).

Literatura

• Burns, Edward M. (1999). "Intervals, Scales, and Tuning", The Psychology of Music second edition, str. 252. Deutsch, Diana, ed. San Diego: Academic Press. ISBN 0-12-213564-4.

Izvori i linkovi

• Muzička enciklopedija (1974), Leksikografski zavod Miroslav Krleža