Nikša Gligo
hrvatski muzikolog From Wikipedia, the free encyclopedia
Nikša Gligo (Split, 6. april 1946. - Zagreb, 10. februar 2024.) je hrvatski muzikolog koji je dao značajan doprinos razvoju muzikologije, posebno kroz istraživanje muzike 20. stoljeća, semiotike muzike i metodologije muzičkih analiza. Njegov rad na standardizaciji hrvatske muzičke terminologije, kao i brojna autorska i prevodilačka djela, obogatili su muzičku nauku i kulturu. Imao je ključnu ulogu u pedagoškom radu, obnovi Odsjeka za muzikologiju na Muzičkoj akademiji u Sarajevu.[1]
Biografija
Gligo je diplomirao anglistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1969., a muzikologiju na Filozofskom fakultetu u Ljubljani 1973. Magistrirao je 1981. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu radom o kontinuitetu u stvaralaštvu kompozitora Natka Devčića, dok je doktorsku disertaciju pod naslovom "Problemi Nove glazbe 20. stoljeća: Teorijske osnove i kriteriji vrednovanja" obranio 1984. na Odsjeku za muzikologiju Filozofskog fakulteta u Ljubljani. Tokom akademskih godina 1972/1973. i 1983/1984. boravio je na stručnom usavršavanju u Kölnu i Zapadnom Berlinu uz podršku DAAD-a, a 1993/1994. kao stipendist Zaklade Alexander von Humboldt proveo je godinu dana na Univerzitetu u Freiburgu u Breisgauu.[2]
Od 1969. do 1986. bio je voditelj Muzičkog salona Studentskog centra u Zagrebu. U organizaciji Muzičkog biennala Zagreb učestvovao je od 1975. do 1991., obavljajući funkcije programskog tajnika (1975–1977) i umjetničkog voditelja (1977–1979), a u radu festivala ponovo je učestvovao između 2002. i 2007. Pedagošku karijeru započinje 1981. kao honorarni asistent na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije u Zagrebu. Od 1998. postaje redovni profesor, predavajući predmete iz područja sistematske muzikologije, historije savremene muzike, metodologije muzičke analize i semiotike muzike. Obavljao je dužnosti prodekana Muzičke akademije (1991–1993) te dvaput bio na čelu Odsjeka za muzikologiju (1989–1991, 1998–2004). Emeritiran je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 2017.[3]
Njegova istraživanja fokusirala su se na muziku 20. stoljeća, muzičku semiotiku i metodološka pitanja muzikologije. Objavio je brojne knjige i radove, među kojima se izdvajaju "Vrijeme glazbe" (1977), "Varijacije razvojnog kontinuiteta: Skladatelj Natko Devčić" (1985), "Problemi Nove glazbe 20. stoljeća" (1987), "Pojmovni vodič kroz glazbu 20. stoljeća" (1996) i "Zvuk – znak – glazba" (1999).[4] Kao autor leksikonskih djela i prevodilac stručne literature, dao je značajan doprinos standardizaciji hrvatske muzičke terminologije. Bio je redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i član Evropske akademije znanosti i umjetnosti. Uređivao je međunarodne časopise poput "International Review of Aesthetics and Sociology of Music"[4] i "MusikTexte", te je preveo važnu knjigu Hermanna Danusera "Die Musik des 20. Jahrhunderts". Bio je član Hrvatskog muzikološkog društva i počasni član Hrvatskog društva glazbenih teoretičara. Za svoj rad primio je brojna priznanja, među kojima su Nagrada SKOJ-a za muzičku kritiku (1969), više nagrada "Josip Andreis" Hrvatskog društva skladatelja, Orden viteza u redu umjetnosti i književnosti Ministarstva kulture Francuske (1992), te diskografska nagrada Porin za životno djelo (2015).[3]
Na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu je od 2000. do 2011. predavao muzikologiju i igrao ključnu ulogu u obnovi Odsjeka za muzikologiju nakon rata. Bio je član Uredničkog savjeta Časopisa "Muzika" i dobitnik plakete Muzičke akademije u Sarajevu 2006. za doprinos muzičkoj umjetnosti, nauci i pedagogiji u Bosni i Hercegovini i počasni član Muzikološkog društva Federacije Bosne i Hercegovine.[3]
Umro je u Zagrebu 10. februara 2024.
Reference
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.