Kisela so

Kisele soli je izraz za klasu soli koje su formirane parcijalnom neutralizacijom diprotonskih ili poliprotonskih kiselina . Budući da je roditeljsla kiselina samo djelomično neutralizirana, ostaje jedan ili više zamjenjivih atoma vodika. Soli tipskih kiselina imaju jednu ili više alkalnih metalnih iona kao i jedan ili više atoma vodika.Poznati primjeri su natrij bikarbonat (NaHCO₃), natrij hidrosulfid (NaHS), natrij bisulfat (NaHSO₄), mononatrij fosfat (NaH₂PO₄) i dinatrij fosfat (Na₂ HPO₄). Kiselinske soli se često korista kao buferi. Naprimjer, kiselina so natrij bisulfat je glavna vrsta formiranja polovične neutralizacije sumporne kiseline sa natrij hidroksidom:

H₂ SO₄ + NaOH → NaHSO₄ + H₂O.

Struktura natrij bikarbonata

Kiselinske soli mogu djelovati ili kao kiseline ili kao baze: dodatak odgovarajuće jake kiseline protonizira anione, a dodatak odgovarajuće jake baze idvaja H⁺. Pritom pH rastvorene kiselinske soli ovisi o relevantnoj ravnotežnoj konstanti i iznose kao kod bilo kakve druge baze ili kiseline. Poređenje između K_b i K_a će pokazati odnos: ako je K_b > K_b rastvor će biti osnovni, a ako je K_b < K_a, rastvor će biti kiseo.^[1][2][3]

Upotreba ishrani

Glavni članak: Prašak za pecivo

Neke kiselinske soli se koriste u pekarstvu. Oni se nalaze u prašcima i obično su podijeljeni na kiselina soli za niske i visoke temperature. Uobičajene kiselinske soli za niske temperature reagiraju na sobnoj temperaturi da se dobuje zadovoljavajući efekt djelovanja kvasca. Oni uključuju tartar krem, kalcij fosfat i citrati . Kiselinske soli za visoke temperature obično su aluminijske soli, kao što su kalcij i aluminij fosfat . Neke kiselinske soli mogu se naći u ne-mliječnim kremovima za kahvu.^[4]

Također pogledajte

• Alkalna so
• So

Reference

1. Atkins P., de Paula J. (2006): Physical chemistry, 8th Ed. W. H. Freeman, San Francisco, ISBN 0-7167-8759-8
2. Binder H. H. (1999): Lexikon der chemischen Elemente. S. Hirzel Verlag, Stuttgart, ISBN 3-7776-0736-3.
3. Petrucci R.H., Harwood W.S. and Herring F.G. (2002): General Chemistry, 8th Ed. Prentice-Hall, New York, ISBN 0-13-014329-4.
4. Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.

Vanjski linkovi