From Wikipedia, the free encyclopedia
Kišni čovjek je američka filmska drama snimljena 1988. a scenarij su napisali Barry Morrow i Ronalda Bass u režiji Barryja Levinsona. To je priča o provokativnom i sebičnom, Charlieju Babbittu, koji otkriva da je njegov otuđeni otac umro i ostavio sve svoje multimilionske nekretnine svom drugom sinu, Raymondu, autističnom intelektualcu čijeg postojanja Charlie nije bio ni svjestan. U Filmu glume Dustin Hoffman kao Raymond Babbitt, Tom Cruise kao Charlie Babbitt i Valeria Golino kao Charliejeva djevojka, Susanna. Morrow je kreirao lik Raymonda nakon susreta sa Kim Peek, koji je u stvarnom životu bio jako inteligentan, a njegova karakterizacija temelji se na oba lika Peek i Bill Sacktera, koji je bio dobar prijatelj Morrowa. Kišni čovjek je dobio velikom većinom pozitivne kritike u vrijeme njegovog objavljivanja, zahvaljujući Hoffmanovoj glumi i sofisticiranosti scenarija. Film je osvojio 4 Oscara na 61. dodjeli Oscara (mart 1989), uključujući i one za najbolji film, najbolji scenarij, režiju i najboljeg glavnog glumca. Filmska ekipa je dobila dodatne četiri nominacije. Film je također osvojio Zlatnog medvjeda na 39. Berlinskom filmskom festivalu.[2]
| Kišni čovjek | |
|---|---|
 Originalni poster za film | |
| Režiser | Barry Levinson |
| Producent | Mark Johnson Jon Peters Peter Guber |
| Scenarist(i) | Ronald Bass Barry Morrow (prema istoimenoj priči Barryja Morrowa) |
| Uloge | Dustin Hoffman Tom Cruise Valeria Golino Jack Murdock Gerald R. Molen Michael D. Roberts Ralph Seymour |
| Muzika | Hans Zimmer |
| Žanr | Drama |
| Kinematografija | John Seale |
| Montaža | Stu Linder |
| Produkcija |
|
| Distributer |
|
| Premijera | 16. decembar 1988. |
| Trajanje | 133 minute |
| Zemlja | SAD |
| Jezik | Engleski |
| Budžet | 25 miliona |
| Zarada | 172,8 miliona $[1] |
Charlie Babbitt (Tom Cruise), prodavač automobila iz Los Angelesa u svojim srednjim dvadesetima, nabavlja četiri Lamborghinija. Prodaja je pod znakom pitanja zbog intervencije EPA, a ako Charlie ne zadovolji njihove kriterije on će izgubiti značajnu količinu novca. Tokom vikenda Charlie odlazi na izlet u Palm Springs sa svojom djevojkom, Susannom (Valeria Golino). Charliejevo putovanje je otkazano zbog vijesti da je njegov otuđeni otac, Sanford Babbitt, umro. Charlie putuje u svoj rodni grad Cincinnati, država Ohio, da proda imanje, gdje saznaje da nepoznati povjerenik nasljeđuje 3 miliona dolara na ime neimenovanog korisnika, a sve što on ima da naslijedi je klasični Buick Roadmaster kabriolet i nekoliko buketa ruža. Na kraju on saznaje da je novac bio preusmjeren u mentalnu ustanovu, koji je dom njegovog autističnog starijeg brata, Raymonda (Dustin Hoffman), za čije postojanje Charlie nije prethodno uopšte znao. Otkriva se da je Charlie odrastao kao buntovno dijete, te da je nakon smrti njegove majke, pobjegao od kuće u dobi od 16 godina i otišao u Kaliforniju gdje je živio cijelo vrijeme, i nikad više nije kontaktirao svog oca. Prije njegovog bijega u Kaliforniju, Charlie je uzeo Roadmastera za njegov 16. rođendan bez očevog dopuštenja. Njegov otac je naknadno pozvao policiju, i izvijestio ih da je automobil bio ukraden i Charlie i njegovi prijatelji su bili uhapšeni od strane policije. Charliejev otac je dopustio da policija drži njegovog sina u zatvoru dva dana (prijatelji koje je vozio bili su izbavljeni iz zatvora od strane njihovih vlastitih roditelja u roku od nekoliko sati). To dovodi Charlieja da postavi pitanje koje prožima cijeli film: "Zašto mi neko nije mogao reći da imam brata?"
Iako Raymond ima autizam, on također ima zapanjujuću memoriju, ali malo razumijevanja predmeta čime je postao "odraslo dijete". On je uplašen od promjena i pridržava se strogih rutina (na primjer, njegovo neprestano ponavljanje "Ko je bio prvi?"). Osim kad je u nevolji, on pokazuje malo emocija i izbjegava kontakt očima. Oduševljen saznanjem da on ima brata i odlučan da dobije ono što on vjeruje da je njegov pošten udio u Babbittovom nasljeđu, Charlie vodi Raymonda na ono što postaje putovanje automobilom (zbog Raymondovog straha od letenja) vraća se nazad u Los Angeles kako bi se susreo sa svojim advokatima. Charlie namjerava započeti pravnu bitku kako bi pridobio Raymondovog liječnika, dra. Geralda R. Brunera (Jerry Molen), kako bi se sredilo van suda da polovica Sanford Babbittovog nasljeđa, pripadne mentalnoj ustanovi koja bi trebala voditi brigu o Raymondu.
Tokom dugog putovanja, Charlie saznaje za Raymondov autizam, koji u početku vjeruje da je izlječiv što je rezultiralo njegovim čestim frustracijama sa bratom. On također saznaje o tome kako je njegov brat bio odvojen od svoje porodice, kao rezultat nesreće, kada je bio ostavljen sam sa Raymondom kada je Charlie bio 20 mjeseci stara beba a Raymondu je bilo 10 godina. Raymond također pjeva "Vidio sam je kako stoji" pjesmu od The Beatlesa kao što je činio kada je Charlieju bilo tri ili četiri godine. Charlie pamti događaj i uvijek je mislio da je osoba koja mu pjeva, (koga mladi Charlie naziva 'Kišni čovjek' zbog Raymondovog sporog izgovora svog imena), izmišljeni lik.
Charlie se dokazuje ponekad kao nizak i izrabljivački, kad koristi Raymondovo precizno pamćenje i vodi ga u Las Vegas da osvoje novac na blackjack brojeći karte. Osiguranje kazina počinje posmatrati Charlieja i Raymonda, iako oni ne mogu pronaći nikakav dokaz da oni koriste sistem prevare za pobjede protiv kuće. Osiguranje šalje atraktivnu ženu koja pronalazi Raymonda samog u baru kazina. Ona nagovara Raymonda da aludira i ponovo izvede svoje brojanje karata. Kasnije, osiguranje traži od Charlieja da uzme svoj dobitak, oko 80.000 dolara i da ode. Charlie se slaže. Na kraju, Charlie postaje zaštitnički prema Raymondu, a shvata da ga zaista voli.
Po dolasku u Los Angeles, Charlie se napokon sastaje sa svojim advokatom kako bi pokušao dobiti svoj udio u zaostavštini, ali onda odluči da više ne brine o novcu i zapravo samo želi imati nadzor nad svojim bratom. Međutim, na sastanku sudom naimenovani psihijatar dr. Bruner, nije u stanju odlučiti šta Raymond tačno želi (živjeti sa Charliejem u Kaliforniji ili ostati u duševnoj bolnici u Ohiju). Na kraju, psihijatar vrši pritisak na Raymonda da donese odluku, što ga vidno uznemirava i Charlie traži da se liječnik povuče. Raymondu je dopušteno da se vrati kući u Cincinnati. Charlie, koji je dobio novog brata i znatno je sazrio, obećava Raymondu dok se on ukrcava na Amtrak vlak da će ga posjetiti za dvije sedmice. [1]
Film nije osvojio nijednu BAFTA-u ali imao tri nominacije i to u kategoriji najbolji glumac, najbolji scenarij i montaža.
... Mislim da je ovaj film o prihvaćanju. Charlie Babbittov prvi nastup u filmu prikazuje ga kako pregovara o svojoj neposrednoj propasti, pokušavajući da kontroliše svoj život i živote drugih slijepom, arogantnom voljom. Ono što ga Raymond uči je da se može opustiti, jer koliko god pokušavao, uvijek ćeš biti nemoćan u odnosu na druge ljude. Oni će raditi samo ono što odluče da rade, bez obzira kako glasno Charlie Babbitt viče. Raymond ima puno toga što može naučiti Charlieja o prihvaćanju, čak i ako je to jedina stvar što on zna ...
... U historiji kinematografije, vrlo malo "parova" se moglo pohvaliti da su poštovali jedni druge na način kako su to Cruise i Hoffman uradili u ovom filmu ...
Blake French, Filmcritic.com [3]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
