From Wikipedia, the free encyclopedia
Pozitivni ateizam (također se naziva jaki ili čvrsti ateizam) je vrsta ateizma koja smatra da ne postoje nikakva božanstva; negativni ateizam (također se naziva slabi ateizam) je bilo koja druga vrsta ateizma (npr. slučaj u kojem osoba ne negira mogućnost postojanja a ni nepostojanja božanstava).[1][2][3]
Termine je prvi put koristio Antony Flew 1976, te su se počeli javljati u djelima Michaela Martina od 1990.
Zbog fleksibilnosti termina bog, moguće je da je osoba pozitivni ateist u smislu raznih shvatanja Boga, a da je negativni ateist u drugim pogledima. Naprimjer, za Boga klasičnog teizma se smatra da je jedno lično vrhovno biće koje je sveznajuće, svemoguće, svuda prisutno i sveblagonaklono koje brine za ljude i ljudske poslove. Za takvo božanstvo, moguće je da je neko pozitivni ateist (pogledati problem zla), ali moguće je biti negativni ateist u pogledu deističkog shvatanja Boga odbacivajući vjerovanje u istog, ali ne izričito odbacujući mogućnost postojanja takvog bića.
Prema kategorizaciji filozofa Georgea H. Smitha u kojoj ateizam dijeli na implicitni i eksplicitni, smatra da su termini "pozitivni i negativni" ateizam značajno drugačiji, zavisno od toga da li osoba drži izričiti stav da božanstva ne postoje. "Pozitivno eksplicitni" ateisti smatraju da je netačno reći da božanstva postoje. "Negativno eksplicitni" ateisti navode da ne vjeruju u božanstva, ali ne mogu reći da je tačan navod da božanstva ne postoje. Osobe koje smatraju da ne postoje božanstva, ali ne iskazuju svoje stavove, također se svrstavaju u implicitne ateiste. Između ostalih u kategoriji "implicitnih" ateista se također nađu i sljedeće osobe: djeca i odrasle osobe koje nisu čule za koncept božanstava; osobe koje su čule za božanstva, ali nisu odvojili vremena da dodatno razmisle o ovom konceptu; kao i agnostici koji obustavljaju svoje vjerovanje u božanstva, ali ga ne odbacuju. Svi implicitni ateisti ulaze u kategoriju negativnog/slabog ateizma.
Prema ovoj klasifikaciji, neki agnostici bi ušli u kategoriju negativnih ateista. Ispravnost ove kategorizacije je sporna, te je neki poznati ateisti poput Richarda Dawkinsa izbjegavaju. U svojoj knjizi Iluzija o Bogu, Dawkins opisuje osobe koje spadaju između kategorizacije da je "vrlo" i "malo" moguće da božanstva postoje kao "agnostike", te čuva termin "jaki ateist" za osobe koje izričito odbacuju postojanje božanstava. Sebe kategorizira kao "de facto ateistom" ali ne i "jakim ateistom" po ovoj skali.[4] U krugovima negativnog ateizma, filozof Anthony Kenny pravi razliku između agnostika (osobe koje smatraju da je tvrdnja "Bog postoji" nepouzdana) i teoloških nekognitivista (koji smatraju da su sva božanstva beznačajna).[5]
Jacques Maritain već 1949. koristi termine negativni/pozitivni ateizam ali s drugim značenjem koje se odnosilo na hrišćanske apologetike.[6]
Indijski društveni reformator, anti-caste aktivist, i ateist Goparaju Ramachandra Rao (1902-1975, bolje poznat po svom nadimku "Gora") predložio je filozofiju koju je nazvao "pozitivni ateizam", koja je ateizam tretirala kao način življenja u svojoj knjizi "Pozitivni ateizam".[7]
Ateistička zajednica grada Austin (poznata po svojoj engleskoj skraćenici ACA za Atheist Community of Austin) koristi termin pozitivnog ateizma na drugi način. ACA smatra da je pozitivni ateizam pokušaj prikaza pozitivnog izgleda ateizma i odbacivanja loših stereotipa o ateistima, pogotovo od strane religijskih osoba u svojim bogomoljama.[8]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.