From Wikipedia, the free encyclopedia
Dionica je vrijednosni papir kojim dioničar dokazuje svoj ulog u temeljnom kapitalu dioničkog društva. Ona je dokaz vlasništva nad dijelom trgovačkog društva koje je registrirano kao dioničko društvo. Ona daje prava, ali i određene obaveze prema društvu.[1][2] U pravilu je nasljedna, ali postoji i mogućnost da se u odnosu na nasljeđivanje i trgovanje u aktu o osnivanju predvide i određena ograničenja.
Jedno od osnovnih svojstava dionice je da donosi dividendu, što znači učešće vlasnika dionice u profitu koje u određenom razdoblju (u pravilu svake godine) ostvari dioničko društvo.[3][4] Osim dividende, dionica daje njenom vlasniku mogućnost učešća u donošenju najvažnijih odluka u radu kompanije putem skupštine dioničara.
Dionice, kao vrijednosni papir, mogu biti predmet kupoprodaje na tržištu kapitala odnosno na berzi.
Tržišna cijena dionice= nominalna vrijednost dionice x dividendna stopa / kamatna stopa
Indeks cijena dionica najvažniji je pokazatelj dinamike cijena dionica.[5] Oni predstavljaju ponderiranu aritmetičku sredinu cijena dionica izabranih iz reprezentativne grupe dionica.
Još u 12. vijeku na području Venecije trgovci su koristili vrijednosne papire pod imenom monte (bs. "brdo"). Na taj način prodavano je zemljište ulagačima, koji su time sticali pravo na udio u dobitku (ita. "dividende"). Prva zvanična dionica emitovana je 1288. u današnjoj Švedskoj. U gradiću Falun, provinciji Dalekarliens, postojao je rudnik bakra koji je trebao biti eksploatisan. Da bi se prikupio novac dijele se dionice ulagačima. Time se osniva se prvo dioničarsko društvo na svijetu pod nazivom Stora Kopparberg Berglag Aktiebolag, koje i danas (2011.) postoji. [lower-alpha 1] Prva berza za vrijednosne papire se osniva 1612. u Amsterdamu (Holandija).[6]
Razlikuju se: kumulativne, participirajuće i participirajuće obične[7]:
U Hrvatskoj su poznate redovne i povlaštene[8]:
U Njemačkoj postoje dvije osnovne vrste: Stammaktie (St.; bs. "Obične"), Vorzugsaktie (Vz.; bs. "S preferencijom")[9]:
Osim toga postoje i: Namensaktie (bs. "Imenske"), Inhaberaktie (bs. "Posjedničke"). Posebna vrsta su vinkulierte Aktien kod kojih se kupovina može obaviti samo uz dozvolu većinskog dioničara, da bi se spriječilo preuzimanje preduzeća.
U SAD-u se razlikuju dvije vrste: A i B, one su gotovo identične njemačkim.
U Kini postoje također A i B s tim da samo kineski državljani imaju pravo na tip A.
U 2018. dioničarima je na cijelom svijetu, prema berzovnom portalu finanzen.net, podijeljeno oko 470 milijardi dolara na ime dividendi.[10]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.