Gljivni dimorfizam

Dimorfne gljive su one gljive koje rastu i u obliku plijesni^[1] i hifa. To obično zavisi od promjene temperature, a takve gljive se takođe opisuju kao toplotno dimorfne gljive.^[2] Primjer je Talaromyces marneffei,^[3] ljudski patogen koji raste kao plijesan pri sobnoj temperaturi i kao hifa na tjelesnoj temperaturi čovjeka.

Candida albicans raste kao plijesni i kao končaste ćelije hifa.

Termin dimorfni se obično koristi za gljive koje mogu rasti i kao kvasci i vlaknaste ćelije, međutim mnoge od tih dimorfnih gljiva zapravo mogu rasti u više od ova dva oblika. Dimorfnost se stoga često koristi kao općenita referenca za gljive koje mogu prelaziti između oblika plijesni i vlaknastih ćelija, ali nije nužno ograničavajući na više oblika.^{[4][lower-alpha 1]}

Ekologija dimorfnih gljiva

Nekoliko vrsta dimorfnih gljiva važni su patogeni ljudi i drugih životinja, uključujući Coccidioides immitis,^{[lower-alpha 1][5]} Paracoccidioides brasiliensis,^{[lower-alpha 1][5]} Candida albicans,^{[6][lower-alpha 1]} Blastomyces dermatitidis^{[lower-alpha 1][4]}, Histoplasma capsulatum,^{[lower-alpha 1][4]} Sporothrix schenckii,^{[lower-alpha 1][4]} i Emmonsia sp.^[7]

Neke od bolesti koje su izazvane gljivama su:

• sporotrihoza
• blastomikoza
• histoplasmoza
• kokcidioidomikoza
• parakokcidioidomikoza
• talaromikoza
• kandidijaza^{[lower-alpha 1]}

Mnoge druge gljive, uključujući biljni patogen Ustilago maydis ^[6] i gljivice sirara Geotrichum candidum također imaju dimorfne životne cikluse koji se mijenjaju u suprotnom pravcu, pri vrućini - u plijesni!

Reference

1. "Fungi". Arhivirano s originala, 6. 6. 2009. Pristupljeno 6. 6. 2009.
2. Gauthier, GM (maj 2017). "Fungal Dimorphism and Virulence: Molecular Mechanisms for Temperature Adaptation, Immune Evasion, and In Vivo Survival". Mediators Inflamm. 2017: 8619307. doi:10.1155/2017/8619307. PMC 5463159. PMID 28626346.
3. Chandler JM, Treece ER, Trenary HR, et al. (2008). "Protein profiling of the dimorphic, pathogenic fungus, Penicillium marneffei". Proteome Sci. 6 (1): 17. doi:10.1186/1477-5956-6-17. PMC 2478645. PMID 18533041.
4. Kerridge, D.; Odds, F. C.; Bossche, Hugo Vanden (2012). Dimorphic Fungi in Biology and Medicine. Springer Science & Business Media. ISBN 978-1-4615-2834-0.
5. "Dimorphic Fungi". Pristupljeno 19. 8. 2007.
6. Sánchez-martínez, Cristina; Pérez-martín, José (2001). "Dimorphism in fungal pathogens: Candida albicans and Ustilago maydis—similar inputs, different outputs". Current Opinion in Microbiology. 4 (2): 214–221. doi:10.1016/S1369-5274(00)00191-0. PMID 11282479.
7. Kenyon, Chris; Bonorchis, Kim; Corcoran, Craig; Meintjes, Graeme; Locketz, Michael; Lehloenya, Rannakoe; Vismer, Hester F.; Naicker, Preneshni; Prozesky, Hans; van Wyk, Marelize; Bamford, Colleen; du Plooy, Moira; Imrie, Gail; Dlamini, Sipho; Borman, Andrew M.; Colebunders, Robert; Yansouni, Cedric P.; Mendelson, Marc; Govender, Nelesh P. (2013). "A Dimorphic Fungus Causing Disseminated Infection in South Africa". New England Journal of Medicine. 369 (15): 1416–1424. doi:10.1056/NEJMoa1215460. ISSN 0028-4793. PMID 24106934.
8. Noble, Suzanne M.; Gianetti, Brittany A.; Witchley, Jessica N. (februar 2017). "Candida albicans cell-type switching and functional plasticity in the mammalian host". Nature Reviews Microbiology. 15 (2): 96–108. doi:10.1038/nrmicro.2016.157. ISSN 1740-1534. PMC 5957277. PMID 27867199. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |1= (pomoć)

Šablon:Gljive

1. e.g. Candida albicans, Paracoccidioides brasiliensis, Sporothrix schenckii, Histoplasma capsulatum and Coccidioides immitis are commonly referred to as being dimorphic, however they can be seen as pleomorphic or polyphenic as they can adopt more morphologies than just yeast or filamentous cells.^[4][8]