From Wikipedia, the free encyclopedia
Chelsea Football Club engleski je profesionalni nogometni klub iz Londona. Takmiči se u Premijer ligi.
| Chelsea | ||||
|---|---|---|---|---|
 | ||||
| Puno ime | Chelsea Football Club | |||
| Nadimak | The Blues (Plavi), The Pensioners (Penzioneri) | |||
| Osnovan | 10. mart 1905. | |||
| Lokacija | Fulham London Engleska | |||
| Boje | ||||
| Stadion | Stamford Bridge | |||
| Kapacitet | 40.341 [1] | |||
| Vlasnik/-ci | BlueCo 22 Limited | |||
| Predsjednik | Todd Boehly | |||
| Menadžer | Mauricio Pochettino | |||
| Liga | Premijer liga | |||
| Pozicija 2022/23. | 12. mjesto | |||
| ||||
| Veb-sajt | chelseafc.com | |||
Osnovan je 1905. Prvi veliki uspjeh postigao je 1955. osvojivši ligu. Tokom 1960-ih i 1970-ih Chelsea je osvojio nekoliko kupova. Posljednje dvije decenije najuspješniji su period u klupskoj historiji. Osvojio je dvostruku krunu (Premijer liga i FA kup) 2010. i Ligu prvaka 2012.[2][3] Prvak Engleske bio je šest puta, FA kup osvajao je osam puta, Liga kup pet puta, FA Community Shield četiri puta te Ligu prvaka, Evropsku ligu i Kup pobjednika kupova i UEFA Superkup po dva puta. Jedan je od četiri kluba koja su osvojila tri najvažnija UEFA-ina takmičenja.
Uprkos svom imenu, klub nije smješten u Chelseaju nego u susjednoj općini Fulham. Domaće utakmice igra na stadionu Stamford Bridge sa kapacitetom 41.631 [1] Od 2003. godine vlasnik kluba je ruski milijarder Roman Abramovič.[4]
Tradicionalne boje kluba su plava i bijela. Grb se mijenjao nekoliko puta tokom historije. Trenutni grb je modifikovana verzija grba iz 1950-ih.[5] Prosječna gledanost Chelseaja na domaćim utakmicama u sezoni 2015–16. bila je 41.500, 7. najveća u Premijer ligi. Prema procjeni magazina Forbes iz 2016. Chelsea je sedmi najvrijedniji nogometni klub na svijetu, sa procijenjenom vrijednosti od 1,15 milijardi funti.[6]
Chelsea FC je osnovan 10. marta 1905. godine u Fulhamu, London [7]. Iste godine postaje član Football League.
Klub je imao malo uspjeha na početku ali je stigao do finala FA kupa 1915. godine. Izgubio je od Sheffield Uniteda. Bivši igrač Arsenala i nogometne reprezentacije Engleske Ted Drake je postao menadžer 1952. godine, te je započeo modernizaciju kluba. Uklinio je "the Chelsea pensioner" sa grba, poboljšao omladinski pogon kao i režim treninga. Vodio je Chelsea do prvog velikog uspjeha - pobjednici Championshipa u sezoni 1954-55.
1960. godine je mladi Tommy Docherty postao trener. U toku sezone 1964-65. klub osvaja Liga kup i dolazi do finala FA kup koje je izgubio. 1970. godine osvaja FA kup nakon što je u finalu bio bolji od Leeds Uniteda sa 2-1. Iste godine osvaja Kup pobjednika kupova protiv Real Madrida u Atini.
U toku 1980-ih godina Chelsea je imao težak period. Zbog renoviranja Stamford Bridgea klub je morao prodati igrače da bi spasio svoju ekonomiju [8]. 1982. godine je Ken Bates kupio klub. Tim počinje igrati bolje zahvaljujuci treneru John Nealu koji je sa minimalnim investiranjem na igrače osvojio drugu ligu Engleske 1983. godine.
1992. godine je Bates ponovo ujedinio Stamford Bridge sa klubom, uradio je jedan dogovor sa vlasnicima jer su bili bankrotirali [9]. Klub nije imao neku sreću do 1996. dok je trener Ruud Gullit investirao u nove igrače. Godinu poslje su Chelsea pobjedili FA kup. Ruud Gullit je bio zamjenjen sa Gianluca Vialli koji je vodio tim na kup Lige i Cup Winner's Cup pobjedu 1998. godine i FA kup pobjedu 2000. godine. Vialli je bio zamjenjen sa Claudio Ranieri koji je vodio klub do FA kup finale 2002. I do kvalivicacije Liga prvaka 2002-2003 godine.
23. juna 2003 godine je Ken Bates prodao Chelsea Roman Abramoviča koji je ruski milijarder za £140 miliona [4]. Invistaralo se preko £ 100 miliona u nove igrače ali Claudio Ranieri nije uspjeo da dobije titule zato je bio zamjenjen sa portugalcom Jusé Mourinho. U vrijema Mourinha je Chelsea pobjedio dva puta Premijer Ligu (2004-2005, 2005-2006)[10] i osvojili su FA kup (2007.) i Kup Lige (2005, 2007). U septembru 2007 godine je Mourinho bio zamjenjen sa Avram Grant[11] koji je doveo klub do svog prvog finala Lige Prvaka. Na finalima su izgubili protiv Manchester Uniteda na penale, Grant je bio izbačen[12] poslije nekolko dana i Luiz Felipe Scolari je preuzeo posao kao trener 17. jula 2008.[13] Scolari je ostao u klubu nekolko mjeseci i izbačen je bio zbog lošeg rezultata.[14] Holandski trener Guus Hidink je preuzo posao do kraja sezone 2008-2009.[15] Dva dana poslije je prijašnji trener AC Milana Carlo Ancelotti postao novi trener.[16] Sa njim su pobjedili Premijer Ligu 2009-2010 , FA kup 2009-2010 i Community Shield 2009-2010. Ancelotti je bio zamjenjen 2011. godine sa portugalcom André Villas-Boas,[17] koji je ostavi klub u martu 2012. Pod "caretacker" menadžer Roberto Di Matteo je Chelsea osvojio svoj sedmi FA Cup,[18] i pobjedili su prvi put UEFA Champions League, nakon 4-3 na penale protiv Bayern Münchena.[19]
Chelsea igra domaće utakmice na Stamford Bridgeu od svog osnivanja. Stadion je službeno otvoren 28. aprila 1877. godine. Prvih 28 godina stadion je bio korišten samo za atletska takmičenja.
1904. godine su Gus Meers i njegov brat Joseph kupili Stamford bridge. Promijenili su dizajn stadiona, dizajnirer je bio poznati nogometni arhitekt Archibald Leitch.[20] Htjeli su da ponude stadion Fulhamuu ali ponuda nije prihvaćena. Kao posljedica toga, vlasnici su odlučili da formiraju novi nogometni klub. Većina nogometnih klubova su osnovani prvo, a zatim su tražili mjesto za utakmice, ali Chelsea je osnovan za Stamford Bridge. Pošto je već bio jedan nogoemtni klub pod imenom Fulham u općini morali su naći drugo ime. Osnivači su odlučili usvojiti ime susjedne općine Chelsea, imena kao Kensington FC, Stamford Bridge FC i London FC nisu bila prihvaćena.[21]
Prvi dizajn stadiona je bio kao otvorena zdjela i jedna natkrivena tribina, kapacitet je bio oko 100 000.[22]
Ranih 1930-ih se terasa na južnom dijelu terena izgradila s krovom koji pokriva oko jedne petine tribine. Tribina je kasnije postala poznata kao "Shed End", dom Chelseajove najvjernije i glasnih navijača, posebno tokom 1960-ih, 70-ih i 80-ih.
1970. godine je dlučeno da se stadion renovira sa modernim dezajnom. Renovorinje je završeno 2001. godine. Pod vlasništvom Ken Batesa uz stadion su izgrađeni dva nova hotela, apartmani, restorani i klupska prodavnica. Vlasnik Stamford Bridga je Chelsea Pitch owners.
     |
| Prvi domaći dres Chelseaja (1905-1912) |
Chelsea su uvijek nosili plave majce ali prije su bile malo svjetlije, i za razliku od danas su prije nosili bijeli šorc i tamnoplave čarape. 1912. godine su promijenili boju majca do royal blue.[23] Kad je Tommy Docherty bio trener, promijenio je šorc u plavu boju i čarape u bijelu i ove boje koriste se i dan danas. Htio je da napravi boje kluba više moderniji i prepoznatljiv, jer nema drugih većih klubova koje koriste tu kombinaciju, ovaj komplet su prvi put nosili tokom 1964-65 sezone.[24]
Chelsijev tradicionalni gostijući dres je žut ili bijel sa plavim segmentom, ali kao i većina timova, su imali neke neobične dresovi. Prvi gostijući dres je bio sa crnim i bijelim prugama a za jednu igru u 1960 nosili dresove sa plavim i crnim prugama, inspiriran od Inter Milana.[25] Druge nezaboravne gostijući dresovi su bili mint-zelene tokom 1980-ih, karirana dresovi sa crvenom i bijelom bojom u ranim 90-ih godina.[26]
Trenutni priozvodač Chelsovih dresova je Adidas, ugovor je od 2006. do 2018.[27] Prije su priozvođači bili Umbro (1968-1981), Le Coq Sportif (1981-86) The Chelsea Collection (1986-87), pa opet umbro (1987-2006). Chelsijev prvi sponsor je bio Gulf Air, od 2005 godine je sponzor Samsung[28] koji je zamijenio Emirates Airline.
Gledanost je peta po veličini u Engleskom nogometu, po običaju dolazi preko 40.000 navijača na Stamford Bridgu. Navijači su na petom mjestu po navijanju u Premijer Ligi Engleske. U toku sezone 2009-10. u prosjeku je oko 41.423 navijača dolazilo na svaku utakmicu.
Chelsea nema neke tradicionalne rivale, derbi protiv Fulhama nije se igrao puno godina zato što su klubovi igrali u različitim divizijama. Najveći rivali kluba su: Arsenal, Tottenham Hotspur i Manchester United[29]. Rivalstvo sa Tottenhamom se razvilo u toku FA kup finala 1967. godine koji je bio prvi FA kup finala između dva londonska kluba.
Posljednja izmjena: 5.april 2022.
|
|
|
|
|
|
| Trenerski kadar | Ime |
|---|---|
| Glavni trener |  Graham Potter |
| Asistenti | Anthony Barry |
 Billy Reid | |
 Björn Hamberg | |
 Bruno Saltor | |
| Treneri golmana |  Henrique Hilário |
| Ben Roberts | |
| James Russell | |
| Kondicioni treneri | Matt Birnie |
| Will Tullett |
Chelsea FC plc
Izvršni odbor
Vječni predsjednik:
| Takmičenje | Plasman | Sezone |
|---|---|---|
| Prva divizija/Premijer liga | 1. mjesto | 1954/55, 2004/05, 2005/06, 2009/10, 2014/15, 2016/17. |
| Druga divizija | 1. mjesto | 1983/84, 1988/89. |
| FA kup | Pobjednik | 1970, 1997, 2000, 2007, 2009, 2010, 2012, 2018. |
| Liga kup | Pobjednik | 1964/65, 1997/98, 2004/05, 2006/07, 2014/15. |
| Charity / Community Shield | Pobjednik | 1955, 2000, 2005, 2009. |
| Full Members Cup | Pobjednik | 1985/86, 1989/90. |
| Kup pobjednika kupova | Pobjednik | 1971, 1998. |
| UEFA Superkup | Pobjednik | 1998, 2021. |
| Liga prvaka | Pobjednik | 2011/12, 2020/21. |
| Evropska liga | Pobjednik | 2012/13, 2018/19. |
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
