Bowmanova čahura

Bowmanova čahura ili Bowman čahura – Bowmanova kapsula, capsula glomeruli ili glomerulska čahura – je čašolika kesica na početku tubulske komponente nefrona u sisarskom bubregu, koja izvodi prvi korak u filtraciji krvi da bi se formirala mokraća. U njoj je zatvoren glomerul. Tečnosti iz krvi u glomerul sakupljaju se u Bowmanovoj čahuri.

Bowmanova čahura
Glomerul (crveno), Bowmanova čahura (plavo) i proksimalna cijev (zeleno).
Detalji
Latinski	Capsula glomeruli
Prekurzor	Metanefroski blastem
Identifikatori
Gray's	p.1222
FMA	15626
Anatomska terminologija

Struktura

Izvan kapsule nalaze se dva "pola":

• Vaskularni pol je strana sa aferentnom i eferentnom arteriolom.
• Urinarni pol je strana sa proksimalnom izuvijanom cijevi (tubulom).

Unutar čahure, slojevi su sljedeći, izvana prema unutra:

• Parijetalni sloj – jedan sloj jednostavnog pločastog epitela. Ne funkcionira u filtraciji.
• Bowmanov prostor (ili urinarni prostor ili čahurskii prostor) – između visceralnog i parijetalnog sloja, u koji filtrat ulazi nakon prolaska kroz filtracijske otvore.
• Visceralni sloj – je neposredno iznad zadebljale glomerulske bazne membrane i napravljen je od podocita. Ispod visceralnog sloja su glomerulski kapilari.
• Filtracijska barijera – sastavljana od fenestriranog endotela glomerulskih kapilara, srasle bazne lamine endotelnih ćelija i podocita i filtracijskih podocitnih otvora. Pregrada i omogućava prolaz vode, iona i malih molekula iz krvotoka u Bowmanov prostor. Sprečava prolaz velikih i/ili negativno nabijenih proteina (poput albumina). Bazna laminata filtracijske barijere sastoji se od tri sloja. Prvi sloj je lamina rara externa, uz podocitne nastavke. Drugi sloj je lamina rara interna, uz endotelne ćelije. Završni sloj je lamina densa, koja je tamnija središnja zona bazne lamine. Sastoji se od mreže kolagena tipa IV.

Bubrežno tjelašce sa anatomskim okruženjem

Funkcija

Proces filtracije krvi u Bowmanovoj čahuri je ultrafiltracija (ili glomerulska filtracija), a normalna brzina filtracije je 125 ml/min, što odgovara 80-ostrukom dnevnom volumenu krvi.

Bilo koji protein ispod otprilike 30 kilodaltona može slobodno prolaziti kroz membranu, iako postoji dodatna prepreka za negativno nabijene molekule, zbog negativnog naboja bazne membrane i podocita.

Male molekule, kao što su voda, glukoza, soli (NaCl), aminokiseline i urea slobodno prolaze u Bowmanov prostor, ali ne i ćelije, trombociti i veliki proteini.

Kao rezultat, filtrat koji napušta Bowmanovu čahuru, po sastavu je vrlo sličan krvnoj plazmi (filtrat ili glomerulskii filtrat sastoji se od krvne plazme minus proteini plazme, tj. sadrži sve komponente krvne plazme, osim proteina) prelazi u proksimalnu izuvijanu cjevčicu.

Klinički značaj

Mikrofotografija proteinskog materijala u Bowmanovom prostoru, koja je nespecifična. Prisutan je kod oko 5% ljudi starijih od 60 godina,^[1] ali i također i u hipertenzijske bolesti bubrega.

Mjerenje brzine glomerulske filtracije (GFR) obavlja se dijagnostičkim testom bubrežne funkcije.^[2]

Smanjen GFR može biti znak otkazivanja bubrega. Brojne bolesti mogu rezultirati raznim problemima unutar glomerula. Primjeri uključuju akutni proliferativni (endokapilarni) glomerulonefritis, mezangioproliferativni glomerulonefritis, mesangiokapilarni (membranoproliferativni) glomerulonefritis, akutni polumjesečasti glomerulonefritis, žarišni segmentni glomerulonefritis i dijabetsku glomerulosklerozu.

Historija

Bowmanova čahura imenovana je po Williamu Bowmanu (1816–1892), britanskom hirurgu i anatomu.^[3] Međutim, temeljitu mikroskopsku anatomiju bubrega, uključujući nefronsku čahuru, prvi je opisao Aleksander Šumlanski (Александр Шумлянский Михайлович) (1748–1795), ukrajinski hirurg i anatom iz Ruskog carstva, u prof. tezi "De structura renum" ("O strukturi bubrega", na latinskom); dakle, mnogo prije Bowmana.^[4]

Zajedno s glomerulom poznat je kao bubrežno tjelašce, ili Malpighijevov korpuskulus, nazvan po Marcello Malpighi (1628–1694), italijanskom ljekaru i biologu. Ovo se ime više ne koristi široko, vjerovatno da bi se izbjegla zabuna sa Malpigijevim tijelom slezene.

Dodatne slike

• 
  Glomerul

Također pogledajte

• Glomerul

Reference

1. Table 4 in: Hodgin, Jeffrey B.; Bitzer, Markus; Wickman, Larysa; Afshinnia, Farsad; Wang, Su Q; O’Connor, Christopher; Yang, Yan; Meadowbrooke, Chrysta; Chowdhury, Mahboob; Kikuchi, Masao; Wiggins, Jocelyn E.; Wiggins, Roger C. (2015). "Glomerular Aging and Focal Global Glomerulosclerosis: A Podometric Perspective". Journal of the American Society of Nephrology. 26 (12): 3162–3178. doi:10.1681/ASN.2014080752. ISSN 1046-6673. PMC 4657829. PMID 26038526.
2. Romagnani, Paola; Anders, Hans-Joachim (2019). "Excretory System". u Brüne, Martin; Schiefenhövel, Wulf (ured.). Oxford Handbook of Evolutionary Medicine. Oxford University Press. ISBN 978-0198789666.
3. Bowman, William; Royal Society of London. Philosophical transactions, v. 32, p. 57-80, 1842 (1842). On the structure and use of the Malpighian bodies of the kidney: with observations on the circulation through that gland (jezik: English). London: Taylor. OCLC 7714131.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
4. Schumlansky, Aleksander (1782). Dissertatio Inauguralis Anatomica De Structura Renum Quam Pro Licentia Summos In Medicina Honores Et Privilegia Doctoralia Legitime Obtinendi In Inclyta Argentoratensium Universitate Solenni Eruditorum Examini Submittit Alexander Schumlansky Poltawo-Russus Die XVI. Novembr. A. MDCCLXXXII (jezik: Latin). Argentorati [Strasbourg]. str. 92.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)

Vanjski linkovi

• Diagram at ircc.edu