Češki jezik (na češkom: čeština ili český jazyk) je službeni jezik 10,5 miliona stanovnika Češke. Najveća je češka dijaspora u Sjedinjenim Američkim Državama, a procjenjuje se da ih ondje ima oko 0,5 miliona. U ostalim dijelovima Amerike i u pojedinim evropskim zemljana broj im ne prelazi nekoliko desetaka hiljada.
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
| Češki jezik čeština ili český jazyk | |
|---|---|
| Regije govorenja | Evropa |
| Države govorenja | Češka; Slovačka, Hrvatska |
| Jezička porodica |
|
| Broj govornika | oko 12 miliona |
| Službeni status | |
| Služben u | Češka, EU |
| Jezički kod | |
| ISO 639-1 | cs |
| ISO 639-3 | ces |
| Također pogledajte: Jezik | Jezičke porodice | Spisak jezika | |
Specifičnost je današnjega češkog jezika postojanje jasne razlike između pisanog (spisovný jazyk) i govornog jezika (obecná čeština) koji se upotrebljiva u neslužbenoj i poluslužbenoj usmenoj komunikaciji. Kao jedan od najstarijih evropskih književnih jezika, češki je još od srednjeg vijeka predmet brojnih opisa, počevši od Jana Husa, preko J. A. Comeniusa, J. Dobrovskoga pa do Praškoga lingvističkog kruga u 20. vijeku. Historija se češkog jezika dijeli na četiri razdoblja: pračeški (od kraja 10. do sredine 12. vijeka), staročeški (od sredine 12. do 15. vijeka), srednjočeški (od 16. do 18. vijeka) i novočeški (19. i 20. vijekovi).
Iz staročeškog su razdoblja posvjedočena samo imena i glose u latinskim tekstovima te čehizmi u staroslavenskim tekstovima. Od druge polovine 13. vijeka započinje procvat češke književnosti. U vrijeme Jana Husa jezik je demokratiziran brojnim pučkim izrazima, a u doba humanizma i renesanse obogaćen i brojnim tuđicama i posuđenicama, na što je reagirao puristički pokret u vrijeme baroka. Tek je u vrijeme nacionalnoga preporoda u 19. vijeku (obrozeni) ponovno uspostavljena ravnoteža.
Češko pismo
Češko je pismo latinica koja je od Husova vremena proširena dijakritičkim znakovima: "háček"-kvačica, koji označava mehkoću (palatalnost) suglasnika i "čárka"-crtica koja označuje dužinu samoglasnika. Osim kvačice i crtice, postoje i treći znak, apostrof koji se piše direktno uz malo slovo d ili t: d' odnosno t', su umekšani suglasnici d odnosno t te su u određenoj mjeri izgovorom slični suglasnicima đ odnosno ć. Velika takva slova pišu se s kvačicom. Od Jana Husa u češkom je preostao samo jedno slovo sastavljeno od više znakova a to je ch, što se čita h.
Češka je grafija bitno utjecala na Gajevu reformu hrvatske latinice.
Češki alfabet
| A a | Á á | B b | C c | Č č | D d | Ď ď | E e | É é | Ě ě | F f |
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| á | dlouhé á | bé | cé | čé | dé | ďé | é | dlouhé é | ije, é s háčkem | ef |
| /a/ | /aː/ | /b/ | /ʦ/ | /ʧ/ | /d/ | /ɟ/ | /ɛ/ | /ɛː/ | /ɛ, jɛ/ | /f/ |
| G g | H h | Ch ch | I i | Í í | J j | K k | L l | M m | N n | Ň ň |
| gé | há | chá | í, měkké í | dlouhé í | jé | ká | el | em | en | eň |
| /g/ | /ɦ/ | /x/ | /ɪ/ | /i:/ | /j/ | /k/ | /l/ | /m/ | /n/ | /ɲ/ |
| O o | Ó ó | P p | Q q | R r | Ř ř | S s | Š š | T t | Ť ť | |
| ó | dlouhé ó | pé | kvé | er | eř | es | eš | té | ťé | |
| /o/ | /oː/ | /p/ | /kv/ | /r/ | /ɼ, r̝/ | /s/ | /ʃ/ | /t/ | /c/ | |
| U u | Ú ú | Ů ů | V v | W w | X x | Y y | Ý ý | Z z | Ž ž | |
| ú | dlouhé ú | ů s kroužkem | vé | dvojité vé | iks | ypsilon, tvrdé ý | dlouhé ypsilon | zet | žet | |
| /u/ | /uː/ | /uː/ | /v/ | /v/ | /ks, gz/ | /ɪ/ | /iː/ | /z/ | /ʒ/ |
Vanjski linkovi
- Wikipedia na češkom jeziku (cs)
- češki rječnik (cs)
- Český národní korpus (cs)
- Čeština pro cizince (cs)
- Češki jezik - online course (en)
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
