Zajedničke ilijačne vene

Zajedničke ilijačne vene, kod ljudi, formiraju vanjska i unutrašnja ilijačna vena. Lijeva i desna zajednička ilijačna vena spajaju se u trbuhu na nivou petog slabinskog pršljena (L-5),^[1] formirajući donju šuplju venu. Odvode krv iz karlice i donjih udova.

Zajednička ilijačna vena
Vene trbuha i donjih udova: donja šuplja vena, zajednička ilijačna vena, vanjska ilijačna vena, unutrašnja ilijačna vena, bedrena vena i njihove pritoke. Aorta i njena račva (neobilježene) označene su crveno.
Trbušni dio simpatičkog stabla, sa celijačnim i podželudačnim pleksusom. (Zajednička ilijačna vena obilježena je niže, desno.)
Detalji
Latinski	Vena iliaca communis
Drains from	Karlica i donji udovi
Source	Vanjske i unutrašnje ilijačne vene
Drains to	Donja šuplja vena
Artery	Zajedničke ilijačne arterije
Identifikatori
Gray's	p.677
TA	A12.3.10.001
FMA	14333
Anatomska terminologija

Obje zajedničke ilijačne vene prate duž svog toka zajedničke ilijačne arterije.

Struktura

Vanjska i unutrašnja ilijačna vena ujedinjuju se ispred krstačnoilijačnog zgloba i čine zajedničke ilijačne vene.^[2] Obje zajedničke ilijačne vene uzlazno formiraju donju šuplju venu iza desne zajedničke ilijačne arterije na nivou petog slabinskog pršljena.^[3]

Šuplja vena je desno od srednje linije i stoga je lijeva zajednička ilijačna vena duža od desne.^[2] Lijeva zajednička ilijačna vena povremeno putuje prema gore lijevo od aorte do nivoa bubrega, gdje prima lijevu bubrežnu venu i prelazi ispred aorte da bi se pridružila donjoj šupljini veni.^[4] Desna zajednička ilijačna vena je gotovo vertikalna i leži iza, a zatim bočno od svoje arterije. Svaka zajednička ilijačna vena prima ilioslabinsku venu , dok lijeva također prima srednje krstačne vene koja je desno od odgovarajuće arterije.^[2]

Klinički značaj

Prekrivene arterijske strukture mogu prouzrokovati kompresiju gornjeg dijela lijeve zajedničke ilijačne vene.^[3]

Kompresija lijeve zajedničke ilijačne vene prema tijelu petog slabinskog pršljena desnom zajedničkom ilijačnom arterijom, dok se arterija prelazi ispred nje obično se događa kod May–Thurnerovog sindroma.^[5]

Kontinuirano pulsiranje zajedničke ilijačne arterije može pokrenuti upalni odgovor unutar zajedničke ilijačne vene. Rezultirajuće unutarlumensko taloženje elastina i kolagena može prouzrokovati fibrozu intimnog sloja ćelija i stvaranje venskih bodlji i mreža. To može dovesti do suženja vene i uzrokovati trajno jednostrano oticanje nogu, što izaziva vensku tromboemboliju.^[5]

Reference

1. Henry Gray (1918), Anatomy of the Human Body, str. 677, arhivirano s originala, 22. 12. 2009, pristupljeno 15. 6. 2008
2. Sinnatamby, Chummy S. (2011). "5". Last's Anatomy: Regional and Applied (12th izd.). Great Britain: Churchill Livingstone Elsevier. str. 277. ISBN 0-7020-4839-9. Pristupljeno 24. 3. 2018.
3. Mozes, Geza; Gloviczki, Peter (2014). John J. Bergan & Nisha Bunke-Paquette (ured.). The Vein Book (2nd izd.). New York: Oxford University Press. str. 21. ISBN 978-0-19-539963-9.
4. Delancey, John O.L. (2016). "73, True pelvis, pelvic floor and perineum". u Standring, Susan (ured.). Gray's Anatomy: The Anatomical Basis of Clinical Practice (41st izd.). Elsevier. str. 1221–1236. ISBN 978-0-7020-6851-5.
5. DeRubertis, Brian; Patel, Rhasheet (2017). "35, May-Thurner Syndrome: Diagnosis and Management". u Cassius Iyad Ochoa Chaar (ured.). Current Management of Venous Diseases. Springer International Publishing. str. 464–465. ISBN 978-3-319-65226-9. Pristupljeno 24. 3. 2018.