Vječni šah
From Wikipedia, the free encyclopedia
Vječni šah je izraz u šahu za neprekidno ponavljanje napada na protivničkog kralja (tzv. šahiranje), kog protivnik ni na jedan način ne može izbjeći. Šahovska partija u pravilu završava se remijem ili zbog stalnog ponavljanja poteza ili zbog pravila 50 poteza. Po pravilima FIDE, svaki igrač može na osnovu ove situacije zatražiti remi.
Vječiti šah uglavnom koristi igrač, koji je ili u slabijem položaju ili je materijalno u gubitku, te time ima mogućnost remiziranja. Jedan od najboljih primjera je tzv. Besmrtna remi partija odigrana 1872. u Beču između Carla Hamppea i Philippa Meitnera.[1] Neprekidno šahiranje se često koristi u daminoj završnici.