Cirkulacijski otpor
From Wikipedia, the free encyclopedia
Cirkulacijski otpor − poznat i kao vaskularni otpor − je onaj otpor koji se mora prevazići pri potiskivanju krvi kroz krvotok i stvoriti protok. Otpor u sistemskoj cirkulaciji je poznat je kao sistemski vaskularni otpor (SVO) ili može ponekad biti nazvan starijim terminom ukupni periferni otpor (UPO), dok je otpor u plućnoj cirkulaciji poznat kao plućni vaskularni otpor (PVO). Sistemski vaskularni otpor se koristi u proračunima krvnog pritiska, protoka krvi i srčane funkcije. Vazokonstrikcija (tj. smanjenje promjera krvnih sudova) povećava SVO, a vazodilatacija (povećanje promjera) ga smanjuje.
Jedinica za mjerenje vaskularnog otpora je din • din•s•cm−5, paskalskih sekundi po kubnom metro metre (Pa•s/m³) ili, radi lakšeg izvođenja, može se, na osnovu pritiska (mjereno u mmHg) i minutnog volumena (mjerenog u L/ min), dati u mmHg • min/L. Ovo je numerički ekvivalent hibridne referentne jedinice (HRJ), koji je također poznat kao Woodova jedinica (u čast Earla Wooda, ranog pionira u ovom polju), a često ga koriste pedijatrijski kardiolozi. Konverzija između tih jedinica je:[1]