Umijeće ratovanja (knjiga)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Umijeće ratovanja (kineski: 孫子兵法; [[pinyin]]: Sūn Zǐ Bīng Fǎ) jeste drevni kineski vojni traktat koji je u 5. vijeku p. n. e. napisao Sun Tzu. Djelo, koje se pripisuje drevnom kineskom vojnom strategu Sun Tzuu ("Majstor Sun"), sastoji se od 13 poglavlja, od kojih se svako odnosi na različiti skup vještina ili umjetnosti vezanih za ratovanje i kako se to primjenjuje na vojnu strategiju i taktiku. Dugo je vremena hvaljeno kao najbolje djelo vojne strategije i taktike svog vremena.
Ovaj članak sadrži kineski tekst. Bez pravilne podrške za renderiranje, možete vidjeti upitnike, kvadrate i druge simbole umjesto kineskih znakova. |
Autor | Sun Tzu |
---|---|
Originalni naziv | 孫子兵法 |
Država | Kina |
Jezik | Kineski |
Žanr | Vojna literatura |
Datum izdanja | 5 vijek p. n. e. |
Gotovo 1500 godina bio je glavni tekst u antologiji koju je car Shenzong iz Songa 1080. formalizirao kao Sedam vojnih klasika. Umijeće ratovanja ostaje najutjecajniji strateški tekst u istočnoazijskom ratovanju[1] i uticao je na dalekoistočno i zapadno vojno razmišljanje, poslovnu taktiku, pravnu strategiju, politiku, sport, stil života i dalje.
Knjiga sadrži detaljno objašnjenje i analizu kineske vojske u 5. vijeku p. n. e., od oružja, uslova okoline i strategije do ranga i discipline. Sun je također naglasio važnost obavještajnih operativaca i špijunaže za ratne napore. Smatran jednim od najboljih vojnih taktičara i analitičara u historiji, njegova učenja i strategije činili su osnovu napredne vojne obuke za milenijume koji dolaze. Sun Tzu je bio prvi mislilac koji je shvatio značenje položaja u strategiji te da na položaj utječu i objektivne okolnosti fizičke okoline i subjektivno mišljenje protivnika u toj okolini. On je naučavao da strategija nije planiranje u smislu pravljenja spiska postupaka, nego da zahtijeva brze i odgovarajuće odgovore na promjene okolnosti. Planiranje djeluje u kontroliranoj okolini, ali u kompetitivnoj okolini planovi se sudaraju stvarajući nepredviđene situacije.
Knjiga je na Zapadu prvi put objavljena 1772. (ponovno objavljena 1782.) u prijevodu francuskog jezuita Jeana Josepha Marieja Amiota na čemu neki zasnivaju teorije da je utjecala na Napoléona,[2] ali i na planiranje operacije "Pustinjska oluja".[3][4]. Djelimični prijevod na engleski pokušao je britanski oficir Everard Ferguson Calthrop 1905. godine pod naslovom The Book of War. Prvi anotirani engleski prijevod završio je i objavio Lionel Giles 1910. godine.[2] Vojni i politički lideri kao što su kineski komunistički revolucionar Mao Zedong, japanski daimyō Takeda Shingen, vijetnamski general Võ Nguyên Giáp i američki vojni generali Douglas MacArthur i Norman Schwarzkopf Jr. navode se da su crpili inspiraciju iz knjige.[5]
Umijeće ratovanja također se primjenjivala na poslovne i menadžerske strategije.[6][7]