![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/0c/Liji2.jpg/640px-Liji2.jpg&w=640&q=50)
Turska književnost
From Wikipedia, the free encyclopedia
Turska književnost[1] (Turski: Türk edebiyatı ili Türk yazını) sadrži i usmena djela i pisane tekstove na turskom jeziku, bilo u njegovoj osmanlijskoj formi, ili u manje ekskluzivnim književnim formama, kao ovaj koji se govori u Republici Turskoj, danas. Osmanlijski turski jezik, koji formira osnovu pisane književnosti, je bio pod utjecajem perzijskog i arapskog , uz korištenje osmalijskog alfabeta.
Historija šire turske književnosti obuhvata period od skoro 1.300 godina.[2] Najstariji sačuvani zapisi pisanog turskog jezika su Orhon natpisi, pronađeni u dolini rijeke Orhon u centralnoj Mongoliji i datiraju iz 7. stoljeća. Nakon ovog perioda, između 9. i 11. vijeka, među nomadskim turskim narodima centralne Azije nastala je tradicija usmene epike, kao što je Knjiga o Dede Korkutu Turaka Oguza — predaka modernog turskog naroda — i Epa Manasa kirgiskog naroda.
Počevši od pobjede Seldžuka u bici kod Manzikerta krajem 11. vijeka, Turci Oguzi su počeli da se naseljavaju u Anadoliju, a pored ranijih usmenih predanja, nastala je pisana književna tradicija koja se uglavnom širila – u smislu tema, žanrova. i stilova - iz arapske i perzijske književnosti. Sljedećih 900 godina, sve do neposredno prije pada Otomanskog carstva 1922. godine, usmena i pisana predanja ostaće uglavnom odvojene jedna od druge. Osnivanjem Republike Turske 1923. godine, dvije tradicije su se po prvi put spojile.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/6/69/Ottoman_Garden.jpg/320px-Ottoman_Garden.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/cb/Ozan.jpg/220px-Ozan.jpg)