Teodozije I Veliki
From Wikipedia, the free encyclopedia
Teodozije I (Flavije Teodozije August; 11. januar 347 – 17. januar 395), poznatiji kao Teodozije Veliki, bio je rimski car od 379. do 395. godine. Bio je posljednji car koji je vladao i istočnim i zapadnim dijelom Rimskog carstva. Tokom vladavine, vodio je ratove protiv Gota i drugih barbara koji su napadali carstvo. Nakon toga se borio u dva destruktivna rata u kojima je porazio uzurpatore Magnusa Maksima i Eugenija.
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Teodozije I | |
---|---|
Car Rimskog carstva | |
Vladavina | 19. januar 379. - 17. januar 395. |
Prethodnik | Gracijan Valentinijan II |
Nasljednik | Arkadije Honorije |
Supružnik | Elija Flacila Flavija Gala |
Djeca | Arkadije Honorije Elija Pulherija Gala Placidija |
Dinastija | Teodozije |
Otac | Flavije Teodozije |
Majka | Termancija |
Rođenje | 11. januar 347. Koka, Hispanija, Rimsko carstvo |
Smrt | 17. januar 395. (u 48. godini) Mediolanum, Rimsko carstvo |
Teodozije je 380. godine izdao dekret u kojem proglašava hrišćanstvo službenom državnom religijom Rimskom carstva. Nakon uništavanja istaknutih helenističkih hramova Apolona u Delfima i Serapeuma u Aleksandriji, raspustio je vestalne djevice u Rimu. Zatim je 393. godine zabranio paganske rituale na Olimpijskim igrama u Grčkoj. Nakon smrti, njegovi sinovi Arkadije i Honorije su naslijedili istočnu i zapadnu polovinu Rimskog carstva. Nakon toga Rimsko carstvo više nikada nije ponovo ujedinjeno, iako su Bizantijski carevi pokušavali osvajanjem ponovo izgraditi Rimsko carstvo.