Sveti Petar
From Wikipedia, the free encyclopedia
Sveti Petar (aramejski: ܫܸܡܥܘܿܢ ܟܹ݁ܐܦ݂ܵܐ, Shemayon Keppa; hebrejski: שמעון בר יונה Shim'on bar Yona; grčki: Πέτρος Petros; latinski: Petrus), poznatiji i kao Šimun Petar, Simeon ili Šimun, bio je jedan od 12 apostola[1] Isusa Krista, vođa ranohrišćanske Velike crkve. Prema rimokatoličkom učenju on se smatra prvim rimskim biskupom ili papom, a prema pravoslavnom učenju prvim patrijarhom Antiohije. Danas sve hrišćanske crkve obožavaju Petra kao glavnog sveca i osnivača Antiohijske i Rimske biskupije, ali se razlikuju u stavovima o autoritetu njegovih današnjih nasljednika.
Papa Petar | |
---|---|
Pontifikat od | oko 30. |
Pontifikat do | 13. oktobar 64. |
Nasljednik | Sveti Lino |
Lični podaci | |
Rođenje | Šimun oko 1. Betsaida, Izrael |
Smrt | 13. oktobar 64. Rim |
Novi zavjet ukazuje na to da je Petrov otac Ivan (Jonah ili Jona) bio iz naselja Betsaida u provinciji Galileja. Njegov brat Andrija je također bio apostol. Prema Novom zavjetu, Petar je bio jedan od 12 apostola koje je Isus Krist izabrao za prve učenike. Kao ribar, imao je vodeću ulogu i bio s Isusom zajedno s Ivanom i Jakovom tokom događaja pod nazivom Preobraženje. Prema evanđeljima, nakon toga je Petar priznao Isusa za Mesiju, bio dio Isusovog unutrašnjeg kruga, tri puta porekao Isusa i gorko plakao kad je shvatio njegovo djelo koje je propovijedao tokom Pentekoste.
Prema kršćanskoj tradiciji, Petar je bio razapet u Rimu tokom vladavine rimskog cara Nerona. Tradicionalno se smatra da je bio razapet naopačke na vlastiti zahtjev, jer je sebe smatrao nedostojnim da bude razapet na isti način kao Isus. Kršćanska tradicija dalje tvrdi da je razapet na mjestu Klementinske kapele. Njegovi posmrtni ostaci nalaze se u podzemnoj grobnici u Bazilici svetog Petra. Od 1736. godine, svakog 29. juna statua svetog Petra u spomenutoj bazilici bude ukrašena papinskom tijarom, prstenom ribara i papinskom odjećom u sklopu proslave Petrovdana. Prema katoličkoj doktrini, direktni apostolski nasljednik svetog Petra jest aktuelni papa.
Dvije opće poslanice u Novom zavjetu pripisuju se svetom Petru, ali savremeni naučnici generalno odbacuju njegovo autorstvo. Tradicionalno se smatra da Evanđelje po Marku pokazuje utjecaj Petrovog propovijedanja i sjećanje očevidaca. Nekoliko drugih knjiga s njegovim imenom - Djela Petrova, Evanđelje po Petru, Propovijedanja Petrova, Otkrivenje Petrovo i Učenje Apostola - kršćanske denominacije smatraju apokrifnim i zato nisu uključene u biblijske kanone.