Slovački jezik
From Wikipedia, the free encyclopedia
Slovački jezik (sl. slovenský jazyk ili slovenčina) je jedan od slavenskih jezika i službeni jezik u Slovačkoj. Maternji je jezik za oko pet miliona stanovnika (broj Slovaka u drugim državama procenjuje se na oko milion). Također, službeni je jezik Vojvodine i nekih općina, među kojim i Novi Sad, Bački Petrovac, Kovačica i drugih općina u Srbiji.
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Slovački jezik slovenčina ili slovenský jazyk | |
---|---|
Regije govorenja | Evropa |
Države govorenja | Slovačka; Češka, Mađarska, Rumunija, Ukrajina, Vojvodina |
Jezička porodica |
|
Broj govornika | oko 6 miliona |
Službeni status | |
Služben u | Slovačka, EU |
Jezički kod | |
ISO 639-1 | sk |
ISO 639-3 | slk |
Također pogledajte: Jezik | Jezičke porodice | Spisak jezika |
Slovački se, kao grupa dijalekata, izdvojio iz kasnog praslovenskog još u 10. vijeku, ali je kao standardni jezik uspostavljen tek polovinom 19. vijeka. Od 15. do 17. vijeka služio je kao kulturni jezik u Slovačkoj, češki sa mnogim slovačkim osobinama. Prvi pokušaji uvođenja slovačkog književnog jezika zabilježeni su u 18. vijeku. Na istoku Slovačke pokušali su to kalvinisti, a na zapadu A. Bernolak. Međutim, tek je Ljudovitu Šturu četrdesetih godina 19. vijeka uspjelo uspostaviti književni jezik zasnovan na srednjoslovačkim dijalektima.
Izgradnji standardne norme bitno je doprinijela slovačka gramatika Mluvnica jazyka slovenského Martina Hatale iz 1864. godine, a zasluge za daljnji razvoj standardnog jezika ima Rukoväť spisovnej rječi slovenskej S. Cambela iz 1902. godine. Prvi pravopis je Pravidlá slovenského pravopisu štampan 1931. godine. Za vrijeme slovačke države, između 1939. i 1945, mnogi su čehizmi, koji su bili brojni kao i germanizmi i hungarizmi, zamijenjeni domaćim riječima. Slovačko pismo je latinica obogaćena s nekoliko dijakritičkih znakova i dvoslova koji označavaju jedan glas.