Seleučko Carstvo
From Wikipedia, the free encyclopedia
Seleučko carstvo (starogrčki: Βασιλεία τῶν Σελευκιδῶν, Basileía tōn Seleukidōn) je bilo helenističko carstvo koje je postojalo od 312. p. n. e. do 63. godine p. n. e. Osnovao ga je Seleuk I Nikator koji je nakon podjele Makedonskog carstva dobio Babilon i mnoge druge istočne teritorije Aleksandrovog carstva. Na vrhuncu moći, Seleučko carstvo je obuhvatalo Malu Aziju, Perziju, Levant, Mezopotamiju, dijelove srednje Azije (današnji Turkmenistan i Pamir) i dolinu rijeke Ind.
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Seleučko carstvo Βασιλεία τῶν Σελευκιδῶν |
|||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
312. p. n. e – 64. p. n. e. | |||||||||||||
|
|||||||||||||
Glavni grad | Seleukija (305–240. p. n. e) Antiohija (240–63. p. n. e) |
||||||||||||
Službeni jezik | Grčki, Perzijski, Aramejski | ||||||||||||
Religija | Starogrčka, Babilonska, Zoroastrizam | ||||||||||||
Državno uređenje | Monarhija | ||||||||||||
Basileus | |||||||||||||
• 305–281. p. n. e. |
Seleuk I Nikator (prvi) | ||||||||||||
• 65–63. p. n. e. |
Filip II Filoromej (zadnji) | ||||||||||||
Zakonodavstvo |
Seleučko carstvo je bilo glavni centar helenističke kulture u kojoj su dominirali grčka kultura i običaji, uglavnom u urbanim područjima. Nakon nekoliko poraza od Maurijskog carstva, Seleuk je sklopio savez sa Chadragupta Mauryjem ustupajući mu ogromnu teritoriju zapadno od rijeke Ind, uključujući i Hindukuš (današnji Afganistan i pakinstanska pokrajina Belučistan) zajedno sa rukom svoje kćerke. Seleučko proširenje na Anadoliju i Grčku je naglo zaustavljeno nakon odlučujućeg poraza od strane Rimske republike. Njihovi pokušaji da pobijede starog neprijatelja Ptolemejsko carstvo su bili frustrirani zbog rimskih zahtjeva. Sredinom 2. stoljeća, istočne dijelove carstva osvaja Partski kralj Mitridat I. Ipak, Seleučko carstvo je i dalje postojalo kao krnja država na prostoru Sirije do invazije armenskog kralja Tigrana Velikog i konačnim zbacivanjem kralja od strane rimskog generala Pompeja.