From Wikipedia, the free encyclopedia
San ljetne noći (eng. A Midsummer Night's Dream) je jedna od najpoznatijih fantastičnih komedija engleskog pisca Williama Shakespearea. Napisana je sredinom 1590-ih, vjerovatno neposredno prije nego što je Shakespeare napisao Romeo i Julija. San ljetne noći je jedna od njegovih najčudnijih i najzabavnijih djela i označava odstupanje od njegovih ranijih radova i od drugih radova iz vremena engleske renesanse. Predstava pokazuje kako obim shakespeareovog učenja tako i širinu njegove mašte. [1]
Tezej, vojvoda od Atine priprema se za ženidbu sa Hipolitom, kraljicom Amazonki, uz četvorodnevni festival pompe i zabave. On naručuje od Filostrata da pronađe odgovarajuće zabave za ovu priliku. Egej, atinski plemić, maršira u dvor Tezeja sa svojom kćerkom Hermiom, i dva mladića, Demetriusom i Lisanderom. Egeus želi da se Hermia uda za Demetriusa (koji voli Hermiu), ali Hermia je zaljubljena u Lisandera i odbija da se podvrgne volji svog oca. Egej traži punu zakonsku kaznu za Hermiu ako se ona suprotstavi volji njenog oca. Tezej daje Hermiji vremena da razmisli do njegovog vjenčanja, upozoravajući je da nepoštovanje želje njenog oca može dovesti do njenog izgnanstva u manastir ili čak njenog ubistva. Bez obzira na to, Hermia i Lisander planiraju da pobjegnu iz Atine sljedeće noći i da se vjenčaju u kući lisanderove tetke, nekih 11 kilometara daleko od grada. Oni upoznaju sa svojim namjerama hermijinu prijateljicu Helenu, koja je nekada bila vjerena sa Demetreusom, ali ga i dalje ga voli iako ju je prevario nakon sastanka sa Hermiom. U nadi da će povratiti njegovu ljubav, Helena govori Demetriusu o bjekstvu koje su planirali Hermia i Lisander. U zakazano vrijeme Demetrius zajedno sa Helenom tajno prati u šumi njemu namijenjenu mladu i njenog ljubavnika.
U toj istoj šumi bile su dvije vrlo različite grupe likova. Prva je grupa vilenjaka, uključujući i Oberona, njihovog kralja i Titanie njegove kraljice koji su se nedavno vratili iz Indije da blagoslove brak Tezeja i Hipolite. Druga je grupa atinskih zanatlija koja je uvježbavala predstavu nadajući se da će je izvesti za vojvodu i njegovu mladu. Oberon i Titania su u sukobu oko mladog indijskog princa koji je dat Titaniji od strane prinčeve majke. Dječak je toliko lijep da ga Oberon želi načiniti vitezom, ali Titania odbija. Tražeći osvetu Oberon šalje svog veselog slugu Pucka da ubere čarobni cvijet, od čijeg soka (koji se prospe po kapcima osobe koja spava) se može načiniti da se ta osoba zaljubi u prva stvar koju on ili ona vidi prilikom buđenja. Puck dobija cvijet, i Oberon mu govori o svom planu za sipanje njegovog soka po očnim kapcima uspavane Titanije. Vidjevši da se Demetrius okrutno odnosio prema Heleni, on naređuje Pucku da pospe malo soka po kapcima mladog atinjanina. Puck susreće Lisandera i Hermiju misleći da je Lisander atinjanin o kojem je Oberon govorio, Puck upotrijebi malo ljubavnog napitka po njemu. Lisanderu se nakon buđenja pričinjava da vidi Helenu i zaljubljuje se u nju napuštajući Hermiu. Tokom noći Puck pokušava da ispravi svoju grešku, i Lisander i Demetreus se zaljubljuju u Helenu koja misli da je oni ismijavaju. Hermia postaje toliko ljubomorna da ona pokušava da izazove Helenu na borbu. Demetreus i Lisander se gotovo sukobljavaju da bi pridobili heleninu ljubav, ali Puck ih zbunjuje oponašajući njihove glasove vodeći ih sve dalje dok se nisu izgubili odvojeni u šumi.
Kada se Titania probudila prva osoba koju je vidjela je Bottom, najgluplji iz grupe atinskih zanatlija, čiju glavu Puck podrugljivo pretvara u glavu magarca. Titania prolazi kroz smiješnu međuigru brižnosti misleći da je njen voljeni. Na kraju, Oberon dobija odobrenje od Titanije da indijskog dječaka načini vitezom, Puck širi ljubav napitak po lisanderovim kapcima, a do jutra je sve bilo u redu. Tezej i Hipolita otkrivaju uspavane ljubavnike u šumi i vraćaju ih u Atinu da se vjenčaju. Demetrius sada voli Helenu, i Lisander sada voli Hermiu. Nakon grupnog vjenčanja ljubavnici gledaju Bottom-a i njegove kolege zanatlije kako izvode svoju predstavu mumljajući govori urnebesnu verziju priče o Piramusu i Tisbe. Na kraju predstave ljubavnici idu u krevet, a vile se kratko pojavljuju da blagoslove spavanje parovima sa zaštitnim šarmom i zatim nestaju. Samo Puck ostaje pitajući publiku za svoj oprost i odobravanje i da pozove publiku da zapamti predstavu kao da je sve bio san. [1]
Predstava San ljetne noći sadrži predstavu unutar predstave koja se odlikuje komično nespretnim pisanjem, siromašnom scenografijom, jeftinim kostimima i groznom glumom. Shakespeare je pozajmio likove Tezej i Hipolita iz grčke mitologije. On je napisao ovu predstavu kao i većinu njegovih drama u stilu slobodnog stiha. Ovaj stil je bio prilično nov tokom 1500-ih. Shakespeare koristi različite stilove pisanja kako bi odgovarali različitim karakterima. Na primjer, Bottom i njegovi prijatelji uglavnom govore u prozi koja im daje jednostavan, zastarjeli kvalitet. Za govore Oberona i Titania pisac koristi mnogo složeniji oblik poezije, implicirajući izvrsnu ljepotu i magiju kraljevstva mašte. Ova priča o frustriranoj ljubavi i pogrešnom identitetu nasmijava publiku sa lahkoćom s kojom ljubavnici mijenjaju predmet njihove naklonosti, još uvijek vjerujući da su njihovi osjećaji potpuno iskreni. Međutim, iako je komedija ova predstava postavlja također neka duboka i teška pitanja:Šta je ljubav? Kako i zašto se ljudi zaljubljuju i zašto prestaju biti zaljubljeni? Kako je ljubav vezana za pitanja identiteta oba ljubavnika? Da li ljubavnici kontrolišu sebe i svoje sudbine? Šta je stvarnije, "dnevno svjetlo" svijeta razuma i zakona ili "noćni" svijet strasti i haosa? Shakespeare ostavlja publici da odgovori na ova pitanja. [2]
...i ostali sporedni likovi. [1]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
