Ratno vazduhoplovstvo i protivvazdušna odbrana SFRJ
From Wikipedia, the free encyclopedia
Ratno vazduhoplovstvo i protivazdušna odbrana (skr.: RV i PVO), bilo je jedan od tri vida Jugoslavenske narodne armije, namijenjeno za zaštitu i prevlast u zračnom prostoru, kao i za podršku kopnenim i ukupnim oružanim snagama SFRJ. Formalno je osnovana 21. maja 1942. godine, tokom Narodnooslobodilačke borbe, a sa raspadom SFR Jugoslavije, nestalo je u izvornom obliku i transformiralo se u nova ratna zrakoplovstva, 1992. godine, po novostvorenim državama.
Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. |
Ratno vazduhoplovstvo i protivazdušna odbrana | |
---|---|
![]() Amblem RV PVO | |
Država | ![]() |
Dio | Jugoslavenske narodne armije |
Glavno sjedište | Zemun |
Komandanti | |
general - pukovnik | Zvonko Jurević |
general - pukovnik | Anton Tus |
U periodu 1945-92. godine, Ratno zrakoplovstvo i protivzračna odbrana (RV i PVO) razvijali su se u skladu sa konceptom razvoja JNA, u duhu savremene zrakoplove naučne misli i tehnološkog razvoja u svijetu. Istovremeno, razvijani su i usavršavani vlastiti kadar, visoko školstvo i doktrina primjene RV PVO u savremenim uvjetima. Oslonac na vlastite snage je bio prioritet, te su realizirani rezultati u razvoju snažnog RV PVO, s jakom vlastitom tehnološkom bazom, o čemu svjedoči i izvoz oko 200 primjeraka vojnih aviona iz vlastitog razvoja i proizvodnje.
Tokom Drugog svjetskog rata, glavni zadatak RV bio je borba protiv okupatora i njihovih saradnika, za oslobođenje zemlje i za uspostavljanje društvenog poretka, projektiranog od Komunističke partije Jugoslavije. Neposredno po završetku rata, zadaci su se sveli na očuvanje uspostavljenog poretka i zaštitu od inozemne intervencije.[1]