Plivanje na Olimpijskim igrama 2012 – 400 m mješovito (muškarci)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Takmičenja u disciplini 400 m mješovito za muškarce na Olimpijskim igrama 2012. održana su 28. jula.[1]
Plivanje na OI 2012.![]() | |||||
---|---|---|---|---|---|
Slobodno | |||||
50 m | muškarci | žene | |||
100 m | muškarci | žene | |||
200 m | muškarci | žene | |||
400 m | muškarci | žene | |||
800 m | žene | ||||
1500 m | muškarci | ||||
Leđno | |||||
100 m | muškarci | žene | |||
200 m | muškarci | žene | |||
Prsno | |||||
100 m | muškarci | žene | |||
200 m | muškarci | žene | |||
Delfin | |||||
100 m | muškarci | žene | |||
200 m | muškarci | žene | |||
Mješovito | |||||
200 m | muškarci | žene | |||
400 m | muškarci | žene | |||
Štafete slobodno | |||||
4 × 100 m | muškarci | žene | |||
4 × 200 m | muškarci | žene | |||
Štafete mješovito | |||||
4 × 100 m | muškarci | žene | |||
Daljinsko plivanje | |||||
10 km | muškarci | žene | |||
Veliki favorit, Amerikanac Ryan Lochte, odvojio se od konkurencije, uključujući dvostrukog uzastopnog olimpijskog pobjednika, Michaela Phelpsa, sa značajnom prednošću i došao do zlatne medalje. Snažno je finiširao i ostvario vrijeme 4:05.18, drugi rezultat svih vremena, sekundu i 34 stotinke iza Phelpsovog svjetskog rekorda iz 2008.[2][3] U međuvremenu, Brazilac Thiago Pereira izborio se za srebrnu medalju isplivavši južnoamerički rekord (4:08.86), postavši tako prvi Brazilac koji je osvojio olimpijsku medalju u ovoj disciplini nakon Ricarda Prada 1984.[4] Japanski tinejdžer Kosuke Hagino značajno je popravio azijski rekord, isplivavši 4:08.94 i ostavivši Phelpsa na 4. mjestu.[5][6]
Prvi put nakon svog službenog debija 2000. Phelps je završio na 4. mjestu (4:09.28), ne uspjevši osvojiti svoju 17. olimpijsku medalju. Čak je umalo ostao i bez nastupa u finalu nakon što je u kvalifikacijama zauzeo 8. mjesto (4:13.33).[7][8]
Južnoafrikanac Chad le Clos (4:12.42), Haginov zemljak Yuya Horihata (4:13.30), Australijanac Thomas Fraser-Holmes (4:13.49) i Italijan Luca Marin (4:14.89) upotpunili su ovo historijsko finale.[6] Iznenađujuće, mađarski favorit za medalju i evropski prvak László Cseh ostao je bez finala za 7 stotinki, plasiravši se u kvalifikacijama na 9. mjesto (4:13.40), odmah iza Phelpsa.[9]