Perzijski jezik
From Wikipedia, the free encyclopedia
From Wikipedia, the free encyclopedia
Perzijski jezik ili farsi (فارسی fārsī) je indo-evropski jezik, kojim se govori u Iranu, Tadžikistanu, Uzbekistanu, Afganistanu, te u nekim drugim dijelovima Kavkaza i Srednje Azije. Pripada porodici indoevropskih jezika, koja se dijeli na ukupno dvanaest grupa: indijska (arijska), armenska, grčka, albanska, italska, keltska, germanska, slovenska, baltička, tokarska, hetitska i iranska. Historija grupe iranskih jezika započinje još u sedmom vijeku prije nove ere. Perzijski je najznačajniji u grupi iranskih jezika i jedini za koga je, na osnovu pismenih spomenika, dokazano da je postojao kao stari, jezik srednjeg doba i savremeni jezik. Kao indo-evropski jezik, perzijski ima određenih sličnosti sa ostalim jezicima iz indo-evropske porodice, a naročito sa engleskim i francuskim. Sa francuskim ga vezuje način naglašavanja, posebno kod posljednjeg sloga, a sa engleskim nejasno izgovaranje samoglasnika, kao i određeni drugi elementi.
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Perzijski jezik je u svom razvoju imao tri glavna perioda, stari perzijski jezik (jezik Aveste i Darijevih napisa), srednji perzijski jezik (pahlavi) i novi perzijski jezik, ili samo, perzijski. On datira od momenta prihvaćanja arapskog alfabeta oko 650. godine n. e., kada je, u vrijeme otpočinjanja islamskog uticaja, poprimio veliki broj arapskih riječi, prerastajući u jedan izvanredno bogat jezik. Perzijski jezik je pretrpio tako male promjene u toku čitavog zadnjeg milenijuma, da obrazovani Iranac može čitati rukopise sačinjene vjekovima unazad bez posebnih teškoća.
Kada se govori o riječima orijentalnog porijekla prisutnima u bosanskom jeziku, pritom se najčešće misli na turcizme. U rječniku stranih riječi dr. B. Klaića uz ovaj pojam stoji sljedeće objašnjenje: "Turcizam: riječ ili izraz turskog porijekla". Međutim, treba dodati da su turcizmi zajednički naziv za sve riječi orijentalnog, dakle turskog, perzijskog i arapskog porijekla, koje su putem turskog jezika počele prodirati u slavenske jezike. Sistematsko širenje turcizama započelo je dolaskom Osmanlija na Balkan i trajalo je tokom više vijekaova. Na taj su se način i mnoge riječi izvorno perzijskog porijekla ukorijenile kao turcizmi u bosanskom jeziku. Ovaj se članak neće baviti turcizmima perzijskog porijekla u bosanskom jeziku iz više razloga. Prije svega, o tucizmima općenito već postoji mnogo ozbiljnih studija, a osim toga, nas zanimaju mogući uticaji staroperzijskog jezika na bosanski koji su započeli mnogo ranije, u razdoblju prije dolaska Osmanlija. Ako se prihvati hipoteza da su stanovnici naših krajeva prije dolaska na slavenski Jug naseljavali područje današnjeg Irana, onda se sasvim prirodno nameće i pitanje jezika kojim su tada govorili. Seobom na zapad, u krajeve u kojima danas obitavaju, sa sobom su ponijeli i svoj jezik - to najosobnije kulturno obilježje jednog naroda, istovremeno podložno brojnim mijenama. Pa ipak, usprkos brojnim izmjenama i stranim uticajima koje je bosanski jezik pretrpio tokom dugog niza godina, uspio je zadržati i neke riječi i oblike koji komparativnom analizom sa savremenim perzijskim i staroperzijskim upućuju na moguću srodnost ovih dvaju jezika. Riječi koje su obrađene u članku samo su neki od primjera na koje smo mogli naići služeći se nama dostupnom literaturom. Naime, treba istaknuti da se ove riječi ne nalaze izdvojene na ovaj način i etimološki obrađene niti u kojem rječniku ili bilo kojoj stručnoj knjizi.
-ati, -anti, pehlevijski glagolski korijeni biti, perz. budan – konjugacija:
književni govorni sam, jesam perz. hastam hasam si, jesi perz. hasti hasi je perz. hast ili ast -e smo, jesmo perz. hastim hasim ste, jeste perz. hastid hasid su, jesu perz. hastand hasand
hoć(u) perz. xāh(am) hoć(eš) perz. xāh(i) hoć(e) perz. xāh(ad) hoć(emo) perz. xāh(im) hoć(ete) perz. xāh(id) hoć(e) perz. xāh(and)
bosanski perzijski [[sanskrt]] avestijski jedan, jek < eka < aeva dva, do < dva < dva tri, se < tri < thri četiri, čahar < čatvar < čathwar pet, panđ < panča < panča šest, šeš < šaš < xšvaš sedam, haft < sapta < hapta osam, hašt < ašta < ašta devet, noh < nava < nava deset, dah < dasa < dasa
Abeceda perzijskog jezika ima 32 znaka i još 3 posebna znaka koja to zapravno i nisu, nego su različiti pravopisni oblici za slova, i u slučaju lām alefa, ligatura.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
