From Wikipedia, the free encyclopedia
Oružje ili naoružanje je uređaj koji se može koristiti za odvraćanje, prijetnju, nanošenje fizičke štete, ozljede ili ubijanje. Oružje se koristi za povećanje efikasnosti aktivnosti kao što su lov, kriminal, provođenje zakona, samoodbrana, ratovanje ili samoubistvo. U širem kontekstu, oružje se može tumačiti tako da uključuje sve što se koristi za stjecanje taktičke, strateške, materijalne ili mentalne prednosti nad protivnikom ili neprijateljskom metom.
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
 | Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden. |
Dok se obični predmeti – štapovi, kamenje, boce, stolice, vozila – mogu koristiti kao oružje, mnogi predmeti su izričito dizajnirani za tu svrhu; oni se kreću od jednostavnih alata kao što su toljage, sjekire i mačevi, do komplikovanog modernog vatrenog oružja, tenkova, interkontinentalnih balističkih projektila, biološkog oružja i cyber oružja. Nešto što je prenamijenjeno, pretvoreno ili poboljšano da postane ratno oružje naziva se oružjem, kao što je biološko ratovanje ili laserka oružja.
Prvo oružje koje je čovjek koristio bila je drvena toljaga. Toljaga ima niz mana, mali domet, malu probojnost. Napredak je postignut izumom koplja. Povećan je domet toljage sa kamenom na vrhu i povećana je probojnost. Još veći napredak je izum oštrice - nož, koplje s kamenim vrhom, sjekira umjesto kamene toljage. Najveći domet oružja kamenog doba su luk i strijela i praćka (u većoj izvedbi - katapult).
Pri kraju mlađeg kamenog doba ljudi su obilato koristili glinu kao osnovni materijal za izradu posuda, ili su njom obljepljivali kuće od pletenog pruća. Te posude pekle su se na visokim temperaturama, pa je tlo ispod ognjišta ili ložišta bilo spaljeno. Kod paljenja takvih ognjišta na tlu bogatom bakrenom rudom, jer je ta ruda vrlo blizu površine, ostajale su rastopljene bakrene "lepinje". Ljudi su primijetili da su vrlo oštrih rubova što je kod oruđa bio primarni kvalitet. Već u tom sirovom obliku bila je vrlo oštra i već gotova za primjenu.
Iskustvom prethodnika i korak po korak, ljudi su počeli prepoznavati ležišta ruda i, malo po malo, ulazili sve dublje pod zemlju tražeći dragocjenu zelenu rudu. Međutim bakar je imao i svojih mana. Bio je mehak. Brzo se trošio i nije podnosio veća naprezanja ni temperature. Kad su otkrili arsen, dodali su ga bakru i on je postao arsenska bronza. Pošto je arsen vrlo jak otrov lijevanje je bio vrlo opasan i stručan posao.
U grčkoj mitologiji ljevača bronze predstavlja hromi bog Hefest. Pretpostavlja se da su ljevači bronze pod uticajem arsena koji u dodiru sa vodenom parom u malim količinama kod ljudi izaziva lakša, ali trajna oštećenja mozga i to na centrima za ravnotežu. Zato su se nakon dugogodišnjeg bavljenja tim poslom svi pomalo "pijano" kretali. Grci su to pripisivali moćima obilježja samog boga Hefesta, a to je, zapravo, bilo vjerovatno prvo profesionalno oboljenje u historiji.
Oružje se značajno poboljšalo otkrićem da se bakar može uspješno miješati sa kalajem. Dobili su bronzu koja je puno tvrđa, ima višu tačke topljenja i može se vrlo precizno lijevati u različitim oblicima i veličinama. Po toj leguri cijeli jedan period u historiji nazvan je bronzano doba.
Egipatska kultura i civilizacija razvila se upravo na ekonomiji bronzanog alata i oružja. Ilijada i Odiseja, bitka za Troju vodila se baš bronzanim oružjem. Prvi nalazi serijski proizvedenih ratnih oružja na tlu Hrvatske bilježimo na arheološkom lokalitetu Vučedol, nedaleko Vukovara gdje su arheolozi sredinom prošlog vijeka pronašli kalupe za lijevanje bojnih sjekira, i veći broj takvih odljevaka, što ukazuje na organizirano ratovanje većih grupa ratnika naoružanih unificiranim oružjem. Prema procjenama stručnjaka[nedostaje referenca], ta sjekira bila je isključivo ratna. Radna oruđa tog doba imala su potpuno drugačiji izgled.
Općenito, taj period se smatra početkom organiziranih ratova, jer se vjeruje da čovjek kamenog doba ne poznaje organizirano ratovanje.
Razlog izbijanja prvih ratova, pretpostavlja se, bila su upravo ležišta bakarne rude. Zalihe na jednom ležištu, geološki gledano, vrlo su tanka i plitka ali se protežu na mjestima i kilometrima. Posebnu olakšavajuću okolnost za prve rudare činilo je to da je bakar bio relativno lahko dostupan. Problem je nastajao u trenutku kad je rude ponestalo, a ekonomija cijelog društva bazirala se na proizvodnji, primjeni i prodaji bakra i bronze. Cijeli narodi bili su prisiljeni tražiti nova ležišta. Razvojem proizvodnje metala, uporedno, išao je i razvoj i unapređenje poljoprivrede, a time i proizvodnje hrane tako da je broj ljudi lagahno rastao. Naravno, kad su pronašli novo, još bogato i neiscrpljeno ležište dragocjene rude, tamo je već neko prije njih polagao pravo eksploatacije. Osim direktnog sukoba, nije bilo rješenja.
Karakteristično za kulture bronzanog doba, što potkrepljuje ovo mišljenje je da su se one, geografski, protezale na vrlo dugačkom području bogatom rudama dok su starije, kulture kamenog doba, živjele na većem ili manjem zaokruženom i kompaktnom području bez potrebe seljenja i širenja.
Izum baruta omogućio je izbacivanje kamenja većim brzinama i na veće udaljenosti nego ranije. Musketa je bila prvo oružje, ali imala je mnogo mana: nepreciznost, sporost punjenja, zatajivala je. Sa druge strane topovi su bili razorno oružje od kada su uvedeni u upotrebu (isti efekt kao i katapult, uz mnogo manju masu - i oružja i municije - topovske kugle). Kako je razvoj oružja duge cijevi napredovao tako su rješavani problemi:
Popularni Kalašnjikov (AK-47) je zapravo polu-automatska puška, od muskete se razlikuje po cijevi sa spiralnim utorom, nišanima, spremnikom sa mecima i mehanizmom koji omogućava automatsko ispaljivanje metaka jedan za drugim.
Dinamit nije napravio revoluciju u tehnici ratovanja kao barut, ali kao što je metak lahko probijao štitove koji su djelotvorno štitili od strijela, tako je izum dinamita učinio zastarjelim zidine i utvrde u ratovanju.
Moderno doba donijelo je prvo motorizaciju i oklopna vozila, protiv kojih se moglo boriti istim sredstvima, topovima, minama i konfiguracijom terena, zatim avijaciju - odgovor je također zrakoplovstvo ili protivzračne rakete, ali protiv hemijskog, biološkog a kasnije i nuklearnog oružja nema odgovora. Tako je danas proizvodnja hemijskog i biološkog oružja zabranjena ženevskim dodatkom Haaškoj konvenciji iz 1928. godine. Međutim razvojem vojne biotehnologije, stvara se mogućnost razvoja biotehnološkog oružja, koje bi zbog svojih karakteristika spadalo u kategoriju "humanih oružja".
Industrija oružja je globalna industrija koja uključuje prodaju i proizvodnju oružja. Sastoji se od komercijalne industrije koja se bavi istraživanjem i razvojem, inženjeringom, proizvodnjom i servisiranjem vojnog materijala, opreme i objekata. Mnoge industrijalizovane zemlje imaju domaću industriju oružja za snabdijevanje sopstvenih vojnih snaga - a neke takođe imaju značajnu trgovinu oružjem za upotrebu oružja od strane svojih građana, za samoodbranu, lov ili sportske svrhe.
Ugovore o snabdijevanju vojske određene zemlje dodjeljuju vlade, čineći ugovore o naoružanju od suštinskog političkog značaja. Veza između politike i trgovine oružjem može rezultirati razvojem "vojno-industrijskog kompleksa", gdje se oružane snage, trgovina i politika usko povezuju.
Prema istraživačkom institutu SIPRI, obim međunarodnog transfera glavnog oružja u periodu 2010-14. bio je 16 posto veći nego u 2005-2009,[1] a prodaja oružja 100 najvećih svjetskih privatnih kompanija za proizvodnju oružja i vojnih usluga iznosila je 420 dolara milijardi u 2018. godini.[2]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
