From Wikipedia, the free encyclopedia
Opći izbori u Turskoj 2015. održani 7. juna 2015. godine, bili su 24. opći izbori za predstavnike u Veliku narodnu skupštinu Turske. Na izborima je birano 550 predstavnika, a pravo glasa imalo je 53.741.838 glasača, koji su mogli glasati na 174.240 glasačkih mjesta.[1] Izbori su završeni pobjedom islamsko-konzervativne vladajuće Stranke pravde i razvoja (AKP), predsjednika Erdoğana, ali sa velikim gubitkom mandata. Nakon 13 godina AKP je izgubila apsolutnu većinu u parlamentu. Drugo mjesto je sačuvala kemalističko-socijaldemokratska partija Republikanska narodna stranka (CHP). U parlament je prvi put dobila svoje predstavnike Narodna demokratska partija (HDP), stranka kurdskog naroda sa osvojenih preko 13% glasova. Zbog izrazito visoke izborne granice, od 10%, koja je najviša u svijetu, ovo se smatra velikim uspjehom opozicije.
Za skupštinske izbore, od strane Visoke izborne komisije, pravo je stekla 31 partija.[2] Nekoliko partija je odustalo, ili se povuklo zbog neispunjavanja termina. Tako se broj partija sa pravom izlaska na izbore smanji na 19. Dvije su partije svoje predstavnik, kandidovale kao nezavisne. Redoslijed na glasačkim listićima je određen na osnovu izvlačenja Visoke izborne komisije:[3]
Nr. | Logo | Partija | Skraćenica (tr.) | Usmjerenje | Glavni kandidat | |
---|---|---|---|---|---|---|
1 | Doğru Yol Partisi Partija pravog puta |
DYP | konzervativna | Çetin Özaçıkgöz | ||
2 | Anadolu Partisi Anadolska partija |
AnaPar | patriotska-laička | Emine Ülker Tarhan | ||
3 | Hak ve Özgürlükler Partisi Partija prava i sloboda |
HAK-PAR | Kurdi | Fehmi Fırat | ||
4 | Komunistička partija | KP | Marksizam-lenjinizam | Kemal Okuyan i Aydemir Güler | ||
5 | Millet Partisi Narodna partija |
MP | nacionalistička | Aykut Edibali | ||
6 | Hak ve Adalet Partisi Partija reda i pravde |
HAP | nacionalistička-populistička | Yiğit Zeki Öztürk | ||
7 | Merkez Parti Partija sredine |
MEP | Abdurrahim Karslı | |||
8 | Toplumsal Uzlaşma Reform ve Kalkınma Partisi Gesellschaftliche Versöhnungs-, Reform- und Entwicklungspartei |
TURK-P | Ahmet Eyüp Özgüç | |||
9 | Halkın Kurtuluş Partisi Volksbefreiungspartei |
HKP | marxistisch-leninistisch | Nurullah Ankut | ||
10 | Liberalno-demokratska partija | LP | liberalna | Cem Toker | ||
11 | Milliyetçi Hareket Partisi Partei der nacionalističkaen Bewegung |
MHP | nacionalistička, ekstremno desničarska | Devlet Bahçeli | ||
12 | Narodna demokratska partija (Turska) | HDP | demokratisch-sozialistisch, prokurdska | Figen Yüksekdağ i Selahattin Demirtaş | ||
13 | Saadet Partisi Partei der Glückseligkeit |
SP | Islamistička | Mustafa Kamalak | ||
13 | Partija velikog jedinstva | BBP (zajedno sa SP) | Islamistička, nacionalistička, ekstremno desničarska | Mustafa Destici | ||
14 | Republikanska narodna stranka | CHP | kemalistička, socijaldemokratska | Kemal Kılıçdaroğlu | ||
15 | Stranka pravde i razvoja | AKP | islamsko-konzervativna | Ahmet Davutoğlu | ||
16 | Demokratska lijeva partija | DSP | socijaldemokratska | Masum Türker | ||
17 | Domovinska partija | YURT-P | nacionalističko-konservativna | Sadettin Tantan | ||
18 | Demokratska partija |
DP | liberalno-konservativna | Gültekin Uysal | ||
19 | Vatan Partisi Vaterlandspartei |
VP | kemalistička, socijalistička, linksnacionalistička | Doğu Perinçek | ||
20 | Bağımsız Türkiye Partisi Partei der Unabhängigen Türkei |
BTP | nacionalistička, konservativna | Haydar Baş |
Na osnovu broja stanovnika u provinciji, određen je broj predstavnika. Svaka provincija je predstavljala jedan izborni okrug. Izuzetak su činile provincije, ili veliki gradovi Istanbul, Ankara i Izmir, koji su bili podijeljeni na tri, odnosna na dva izborna okruga, čime je Turska bila podijeljena na ukupno 85 izbornih okruga. U odnosu na prošle izbore iz 2011. godine, broj mandatara je malo promijenjen. Broj i promjena predstavnika po provincijama prikazan je u slijedećem spisku:[4][5]
|
Po Ustav Turskom ustavu, Vlada se mora formirati 45 dana nakon završenih izbora. Ukoliko se Vlada ne formira u tom roku, raspisuju se novi izbori.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.