Nagrada "Saharov"
From Wikipedia, the free encyclopedia
Saharov nagrada je nagrada koju Evropski parlament dodeljuje pojedincima i organizacijama koji su svoje živote posvetili odbrani ljudskih prava i slobode mišljenja.[1] Nagrada nosi ime po ruskom fizičaru i borcu za ljudska prava, Andreju Saharovu a dodjeljuje se od decembra 1985. Dodjela nagrada se održava 10. decembra, na dan kada su Ujedinjene nacije usvojile Deklaraciju o zaštiti ljudskih prava i sloboda.
Nagrada "Saharov" | |
---|---|
Dodjeljuje se za | za pojedince ili grupe koji su svoje živote posvetili odbrani ljudskih prava i slobode mišljenja. |
U organizaciji | Evropski parlament |
Prvi put dodijeljena | decembar 1985; prije 38 godina (1985-12) |
Trenutno nagrađeni | Mahsa Amini i pokret Žene, život, sloboda (2023) |
Uži spisak kandidata sastavljaju svake godine Odbor za vanjske poslove i Odbor za razvoj Evropskog parlamenta. Poslanici EP koji čine te odbore zatim biraju uži izbor u septembru.[2] Nakon toga, konačni izbor daje se Konferenciji predsjednika Evropskog parlamenta (predsjednik i lideri političkih grupa), a ime dobitnika se objavljuje krajem oktobra. Nagrada se dodeljuje na ceremoniji parlamenta u Strazburu (okrugla komora) u decembru.[2][3] Nagrada uključuje novčani iznos od 50.000 €.[3]
Prva nagrada dodijeljena je zajedno Južnoafrikancu Nelsonu Mandeli i Rusu Anatoliju Marčenku. Godine 1990. nagradu je dobila Aung San Suu Kyi, ali je nije mogla preuzeti sve do 2013, kao rezultat njenog političkog zatočeništva u Mijanmaru.[4] Nagrada je također dodijeljena organizacijama, a prva je bila argentinske Majke Majskog trga 1992. Petorica laureata Saharova kasnije su dobili Nobelovu nagradu za mir: Nelson Mandela, Aung San Suu Kyi, Malala Yousafzai, Denis Mukwege i Nadia Murad.[5]
Razan Zaitouneh (2011) je kidnapovana 2013. i još uvijek se vodi kao nestala.[6] Nasrin Sotoudeh (2012) je puštena iz zatvora u septembru 2013,[7] ali joj je i dalje zabranjeno da napusti Iran, zajedno sa kolegom laureatom iz 2012. Jafarom Panahijem.[8] Nagrada za 2017. dodijeljena je Demokratskoj opoziciji u Venecueli, pod bojkotom Evropske ujedinjene ljevice – Zelene nordijske ljevice.[9][10]