U fizikalnim naukama, mehanička energija je zbir potencijalne i kinetičke energije. To je energija povezana sa kretanjem i pozicijom objekta. Princip pretvaranja mehaničke energije tvrdi da izolirani sistem koji je samo subjekt konzervativnim snagama ima konstantnu mehaničku energiju. Ako je objekt pomjeran u suprotnom pravcu od konzervativne neto sile, potencijalna energija će se povećati i ako je hitrost (ne brzina) objekta izmijenjena, kinetička energija objekta se također izmijeni. U svim stvarnim sistemima, ipak, nekonzervativne sile, kao što su sile trenja, bit će prisutne, ali su često neznatne vrijednosti pa se uzima da je mehanička energija konstantna. U elastičnim kolizijama, mehanička energija se konzervira ali u neelastičnim kolizijama, nešto mehaničke energije se pretvara u toplotu. Jednakost između izgubljene mehaničke energije (disipacija) i povećanja temperature otkrio je naučnik James Prescott Joule.
Primjer mehaničkog sistema: Satelit se okreće oko Zemlje pod samom konzervativnom gravitacijskom silom pa je tako mehanička energija konzervirana. Satelit ima ubrzanje prema Zemlji koje je okomito na brzinu. Ovo ubrzanje predstavlja zeleni vektor, a brzina je crveni vektor na slici. Iako se brzina stalno mijenja sa pravcem vektora zbog vektora ubrzanja, brzina satelita se ne mijenja jer je magnituda vektora brzine i dalje nepromijenjena.
Većina modernih uređaja, kao što je elektromotor ili parna mašina, koriste se danas da pretvore mehaničku energiju u ostale oblike energije, npr. električna energija, ili da pretvore ostale oblike energije, poput toplote, u mehaničku energiju.
Energija je skalar, a mehanička energija sistema je zbir potencijalnih energija koje se mjere pozicijom dijelova sistema, i kinetičkih energija koje se također nazivaju energijama kretanja:[1][2]
Potencijalna energija, Ep, zavisi od pozicije objekta koji je podrvgnut konzervativnoj sili. Definira se kao mogućnost objekta da radi rad i povećava se kako je objekt pomjeren u suprotnom smjeru od smjera sile.[lower-alpha 1][1] Ako F predstavlja konzervativnu silu i x predstavlja poziciju, potencijalna energija sile između dvije pozicije x1 i x2 se definiše kao negativni integral od F od x1 do x2:[4]
Kinetička energija, Ek, zavisi od brzine objekta i to je mogućnost kretajućeg objekta da vrši rad na ostale objekte kada se sudari s njima.[lower-alpha 2][8] Definira se kao jedna polovina proizvoda mase objekta sa kvadratom njegove brzine, a ukupna kinetička energija sistema objekata jeste zbir kinetičkih energija svih objekata:[1][9]
Princip očuvanja mehaničke energije iskazuje da ako tijelo ili sistem podvrgnemo samo konzervativnim silama, mehanička energija tog tijela ili sistema ostaje nepromijenjena (konstantna).[10] Razlika između konzervativne i nekonzervativne sile je da kada konzervativna sila pomjera objekt sa jedne tačke na drugu, rad koji je izvršen od konzervativne sile ne zavisi od puta. Suprotno, kada nekonzervativna sila djeluje na objekt, rad koji je izvršen od nekonzervativne sile zavisi od puta.[11][12]
Danas većina tehnoloških uređaja pretvaraju mehaničku energiju u ostale oblike energije ili obratno. Ovi uređaju mogu biti podijeljeni u slijedeće kategorije:
Generator pretvara mehaničku energiju u električnu energiju.[16]
Hidroelektrana pretvara mehaničku energiju vode u skladištu brane u električnu energiju.[17]
Motor sa unutrašnjim sagorijevanjem je toplotni motor koji dobija mehaničku energiju iz hemijske energije sagorijevanjem goriva. Iz ove mehaničke energije, motor s unutrašnjim sagorijevanjem često generira električnu energiju.[18]
Parna mašina pretvara toplotnu energiju pare u mehaničku energiju.[19]
Turbina pretvara kinetičku energiju toka gasa ili tečnosti u mehaničku energiju.[20]
Klasifikacija energije u različite tipove često prati ograničenja polja proučavanja u prirodnim naukama.
Kada se mjeri mehanička energija, objekt se razmatra u cjelini, kako je naveo Isaac Newton u djelu Principia: "Kretanje cjeline je jednako kao zbir kretanja dijelova; to jest, promjena pozicije njenih dijelova od njihovih mjesta, tako da je mjesto cjeline isto kao zbir mjesta dijelova te je unutrašnje i u čitavom tijelu."[3]
U fizici, hitrost je skalar, a brzina je vektor. Drugim riječima, brzina je hitrost sa smjerom i može stoga izmijeniti se mijenjajući hitrost objekta jer je hitrost numerička jačina brzine.[5][6][7]
Resnick, Robert and Halliday, David (1966), Physics, Section 8-3 (Vol I and II, Combined edition), Wiley International Edition, Library of Congress Catalog Card No. 66-11527
Kopicki, Ronald J. (2003). "Electrification, Household". u Kutler, Stanley I. (ured.). Dictionary of American History. 3 (3izd.). New York: Charles Scribner's Sons. str.179–183. as cited on "Student Resources in Context". Gale. Pristupljeno 7. 9. 2011.
Lerner, K. Lee; Lerner, Brenda Wilmoth, ured. (2008). "Electric motor". The Gale Encyclopedia of Science (4izd.). Detroit: Gale.CS1 održavanje: više imena: editors list (link) as cited on "Student Resources in Context". Gale. Pristupljeno 7. 9. 2011.
Lerner, K. Lee; Lerner, Brenda Wilmoth, ured. (2008). "Internal combustion engine". The Gale Encyclopedia of Science (4izd.). Detroit: Gale.CS1 održavanje: više imena: editors list (link) as cited on "Student Resources in Context". Gale. Pristupljeno 9. 10. 2011.
Lerner, K. Lee; Lerner, Brenda Wilmoth, ured. (2008). "Turbine". The Gale Encyclopedia of Science (4izd.). Detroit: Gale.CS1 održavanje: više imena: editors list (link) as cited on "Student Resources in Context". Gale. Pristupljeno 9. 10. 2011.
Hartwig, William H. (2008). "Electrical energy measurement". AccessScience. McGraw-Hill Companies. Arhivirano s originala, 19. 7. 2013. Pristupljeno 17. 10. 2011.
