Lycopodiopsida je razred zeljastih vaskularnih biljaka, poznatih kao likopode, likofite ili pod drugim nazivima koji uključuju prefiksnu komponentu liko-. Članovi razreda nazivaju se klupske, jelenje, jastučaste ili ljuskaste mahovine ili crvotočine. Imaju dihotomno razgranate stabljike koja nose jednostavne listove zvane mikrofili i razmnožavaju se pomoću spora koje se nastaju u sporangijama na bočnim stranama stabljike na osnovama lišća . Iako su žive vrste male, za vrijeme karbona, izumrli drveni oblici formirali su ogromne šume koje su dominirale u pejzažu i pridonijele stvaranju naslaga uglja
Lycopodiopsida (Razred Crvotočne ili vaskulrne mahovine) | |
---|---|
Sistematika | |
Carstvo | Plantae |
Divizija | Tracheophyta |
Razred | Lycopodiopsida Bartl., 1830 |
Redovi |
Lycopodiopsida je jedan od razreda paprati, označenog kao prave paprati: Polypodiopsida, Filicatae, preslice (Equisetatae) i izumrli razred psilofita (Psilophytatae), divizija Tracheophyta (vaskularne biljke). Razred, porodica i red, imenovani su po tipskom rodu Lycopodium
Uključuje stablašice iz redova Lycopodiales, Isoetales i Selaginellales.[1]
Crvotočne su izosporne (Lycopodiales) ili heterosporne (Selaginellales i Isoetales) zeljaste biljke.
Nomenklatura i klasifikacija biljaka s mikrofilima značajno varira među autorima. Konsenzusnu klasifikaciju za postojeće (žive) vrste stvorila je 2016. Grupa za filogeniju pteridofita (PPG; I), što ih sve svrstava u razred Lycopodiopsida, koji uključuje razrede IsoetopsidaiSelaginellopsida koji se koriste u drugim sistemima (tabela 2). Alternativni sistemi klasifikacije koristili su redove od divizije (koljena) do podrazreda. U sistemu PPG; I razred je podijeljen u tri reda, Lycopodiales, Isoetales i Selaginellales.
Obilježja
Klupske mahovine (Lycopodiales) su homosporne, ali rodovi Selaginella i Isoetes su heterorosporni, s ženskim sporama većim od muških i gametofitima koji se formiraju u potpunosti unutar zidova spora. Nekoliko takvih vrsta roda Selaginella, kao Selaginella apoda i Selaginella rupestris su viviparne; gametofit se razvija na matičnoj biljci i tek kada se primarni izdanak i korijen sporofita razvije dovoljno za neovisnost, nova biljka padne na zemlju. Gametofiti su mikoheterotrofni i dugovječni, obitavajući u podzemlju nekoliko godina prije nego što izađu iz zemlje i razvijaju stadij sporofita.
Zbog lahke zapaljivosti spora, u srednjovjekovnom razdoblju, upotrebljavane su za izradu pirotehničkih sredstva, a kasnije i za izazivanje bljeska pri fotografiranju
Taksonomija
Postojeće likofitie su vaskularne biljke (traheofiti) sa mikrofilnim listovima, razlikujući ih od eufilofita (biljke sa megafilnim listovima). Smatra se da su sestrinske grupe postojećih likofita i njihovih najbližih izumrlih srodnika grupa zosterofili, parafilitska grupa ili plezija. Zanemarujući neke manje izumrle taksone, evolucijski odnosi su prikazani dolje.
Tracheophyta |
| ||||||||||||||||||
Od 2019 postoji široki konsenzus, potkrijepljen molekularnim i morfološkim dokazima, da postojeći likofiti spadaju u tri skupine, tretirane kao redovi u PPG; I, i da su oni, zajedno i pojedinačno, monofiletski, povezani kao što je prikazano u donjem kladogramu:
Postojeće likofite |
| ||||||||||||
Prema Katalogu života, sastavljen je slijedeći kladogram filogenetskih odnosa u diviziji Tracheophyta:[2]
Tracheophyta |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Klasifikacija
Rang i ime koji se koristi za takson koji sadrži postojeće likofite (i njihove najbliže izumrle srodnike) uveliko variraju. Tabela 1 ispod prikazuje neke od najviših ranga koji su korišteni. Sistemi mogu koristiti taksone niže od najvišeg u tabeli sa istim opisom; naprimjer, sistem koji koristi Lycopodiophyta kao najviše rangirani takson može sve svoje članove smjestiti u jedan podrazred.
Najviši rang | Naziv | Primjeri izvora |
---|---|---|
Divizija (koljeno) | Lycophyta | Taylor et al. (2009) |
Divizija (koljeno) | Lycopodiophyta | Niklas (2016) |
Poddivizija (potkoljeno) | Lycopodiophytina | Ruggiero et al. (2015) |
Razred | Lycopsida | Kenrick & Crane (1997) |
Razred | Lycopodiopsida | PPG I (2016) |
Podrazred | Lycopodiidae | Chase & Reveal (2009) |
Neki sistemi koriste viši rang za šire definirani takson likofita koji uključuje neke izumrle skupine udaljenije povezane s postojećim likofitima, poput zosterofila . Naprimjer, Kenrick & Crane (1997) koriste potporu Lycophytina u tu svrhu, sa svim postojećim likofitima koji spadaju u razred Lycopsida. Ostali izvori isključuji likofite iz bilo kojeg likofitnog taksona.
U klasifikaciji koju podržava Grupa za filogeniju pteridofita, 2016 (PPG I), tri reda su smještena u jedan razred, Lycopodiopsida, koji sadrži sve postojeće vrste likofita. Stariji sistemii koristili su ili tri razreda, po jedan za svaki red, ili dva razreda, prepoznajući bliskiju vezu između izoetalesa i selaginela. U tim je slučajevima potreban takson višeg ranga da bi uključivao sve razrede (vidjeti tabelu 1). Kao što pokazuje tabela 2, nazivi "Lycopodiopsida" i "Isoetopsida" su dvosmisleni.[3][4][5]
Red | 3 razreda npr. IUCN-ova cevena lista, 2004 | 2 razreda Yatsentyuk et al. (2001) | 1 razred PPG I |
---|---|---|---|
Lycopodiales | Lycopodiopsida | Lycopodiopsida | Lycopodiopsida |
Isoetales | Isoetopsida | Isoetopsida | |
Selaginellales | Sellaginellopsida |
Potpodjela
Sistem PPG I postojeće likofite dijeli na:
- Razred Lycopodiopsida Bartl. (3 reda)
- Red Lycopodiales DC. ex Bercht. & J.Presl (1 postojeća porodica)
- Porodica Lycopodiaceae P.Beauv. (16 sadašnih rodov)
- Red Isoetales Prantl (1 sadašnja porodica)
- Porodica Isoetaceae Dumort. (1 sadašnji rod)
- Red Selaginellales Prantl (1 postojeća porodica)
- Porodica Selaginellaceae Willk (1 današnji rod)[6][7][8]
Neke izumrle grupe, poput zosterophylla, spadaju van granica taksona kako su definirane po klasifikacijama u tabeli 1 gore. Međutim, druge izumrle grupe potpadaju u neke okvire ovog taksona. Taylor i dr. (2009) i Mauseth (2014) uključuju niz izumrlih redova u svojoj diviziji (koljenu) Lycophyta, iako se razlikuju po rasporedu nekih rodova. Redovi uključeni po Taylor i drugi su:
- Red †Drepanophycales (including Baragwanathia, Drepanophycus and Asteroxylon)
- Red †Protolepidodendrales
- Red †Lepidodendrales
- Red †Pleuromeiales
Mauseth uzima red †Asteroxylales, stavljajući Baragwanathia u Protolepidodendrales.[6] Odnos nekih od ovih izumrlih grupa i postojećih istraživali su Kenrick i Crane 1997. Kada su rodovi koje su koristili dodijeljeni redovima, njihov predloženi odnos je:[9]
| |||||||||||||||||||||||||||||||
Reference
Vanjski linkovi
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.