![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/d8/MitochondrionCAM.jpg/640px-MitochondrionCAM.jpg&w=640&q=50)
Krista
From Wikipedia, the free encyclopedia
Mitohondrijski nabor, greben ili krista je pregib u unutrašnje membrane mitohondrija. Daje unutrašnjoj membrani karakterističnu naboranost, povećavajući površine za hemijske reakcije u mitohondrijama. To pomaže aerobno ćelijsko disanje, jer mitohondrijama je potreban kisik. Kriste su pokrivene proteinima, uključujući ATP sintazu i različite citohrome.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/d8/MitochondrionCAM.jpg/320px-MitochondrionCAM.jpg)
Unutrašnja mitohondrijska membrana se dijeli na brojne kriste, koje joj proširuju površinu, povećavajući njenu sposobnost stvaranja ATP-a. Kod tipskih jetrenih mitohondrija područje unutrašnje membrane je oko pet puta veće nego kod vanjske. Taj je omjer promjenjiv, a mitohondrije iz ćelija koje imaju veću potražnju za ATP-om, kao što su mišićne, sadrže još više krista. Mitohondrije unutar iste ćelije mogu imati znatno različitu gustoću krista; one kojima je potrebno da proizvedu više energije, imaju mnogo više kristno-membranske površine.[1]. Ovi nabori su obrasli malim okruglim tijelima poznatim kao F1 čestice ili oksisomi. Ovo nisu jednostavni nasumični nabori, već invaginacije na unutrašnjoj membrani, što može uticati na opće hemiosmotske funkcije.[2]
Otkrivanjem dvojno-membranske prirode mitohondrija, pioniri proučavanja mitohondrijske ultrastrukture predložili su različite modele organizaciju unutrašnje membrane mitohondrija.[3] Predložena su tri modela:
- Model pregrada –Prema Paladeu (1953), mitohondrijska unutrašnja membrana savijena je bahato, sa širokim otvorima prema unutarkristnom prostoru. Ovaj je model ušao u većinu udžbenika i u njega je dugo vjerovalo.
- Model septi – Sjöstrand (1953) predložio je da se listovi unutrašnje membrane razvlače poput septe, kroz matricu, razdvajajući ih u nekoliko različitih odjeljaka.[4]
- Model spajanja - Daems i Wisse (1966) predložili su da se kriste povezuju sa unutrašnjom graničnom membranom preko cjevastih struktura koje karakteriziraju prilično mali promjeri, zvani križni spojevi (CJ). Te su strukture ponovno su otkrivene nedavno (2008.) elektromagnetnom tomografijom, što je dovelo do uspostave ovog trenutno široko prihvaćenog modela.[5]
Nedavno (2019.) pronađeni su redove dimera ATP sintaze (ranije poznatih kao "elementarne čestice" ili "oksisomi") koji se formiraju na kristama. Ovi dimeri koji zakrivaju membranu imaju savijeni oblik i mogu biti prvi korak do stvaranja krista.[6] Smješteni su u podnožju krista. Proteinski kompleks sistema mitohondrijskog kontakta s kristama (MICOS) zauzima kristni spoj. Proteini poput OPA1 uključeni su u remodeliranje krista.[7]
Prema oblicima kriste se sortiraju u lamelarne, cjevaste i vezikulske.[8] They appear in different cell types. It is debated whether these shapes arise by different pathways.[9]