Tvrđava utvrđenog grada Jajca From Wikipedia, the free encyclopedia
Jajačka tvrđava podignuta je na kraškom brdu poviše vodopada rijeke Plive i predstavlja jezgro današnjeg grada Jajca. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Tu su otkriveni slojevi Bakarno dobaskog naselja, materijal iz bronzanog doba i nalazi iz rimskog doba.[2]
Građena je u nekoliko faza.
U I fazu spada tvrđava, koja se nalazi na samom vrhu brda, iznad sastava Plive i Vrbasa. Pretpostavlja se da je postojala već u XIII stoljeću. Imala prvobitno 3 četverostrana tornja: dva na južnom zidu i jedan u sjeverozapadnom uglu.
II faza je period vladavine Hrvoja Vukčića Hrvatinića, prelaz iz XIV u XV stoljeće, kada se i prvi put spominje u historijskim izvorima 1396. godine.Njegovom djelatnošću tvrđava je pretvorena u respektabilnu vlastelinsku rezidenciju. On je angažirao italijanskog arhitektu na uređenje unutrašnjosti dvora, podgrađa i porodične grobnice (kripta, katakombe,[2] izdubljene u živoj stijeni). Gradsko utvrđenje je imalo dvije a podgrađe tri kapije kroz koje su prolazili putevi, dva prema sjeveru a jedan dolinom Plive i Vrbasa prema Vincu.
Poslije smrti Hrvoja Vukčića Hrvatinića 1416. grad je preko njegove supruge prešao u ruke kralja Stjepana Ostoje. U vrijeme Stjepana Tomaša i Stjepana Tomaševića Jajce je kraljevska rezidencija. Zidovi se spuštaju do prirodnih prepreka, sedrenih zidova i obala rijeka. Tada se gradi Medvjed-kula, i potez sjevernog zida oko Papaz-kapije (toranj III) do bastiona V, tj. Šamića-tabije. Tvrđava opasuje površinu od gotovo 2 hektara.
Dalmatinski majstori su izrezbarili grb Kotromanića na ulaznim vratima. U podgrađu su bili franjevački samostani sv. Marije i sv. Katarine. U crkvi sv. Katarine bile su pohranjene mošti sv. Luke, pa je crkva nazvana crkvom sv. Luke. Zvonik crkve sv. Luke je poznati simbol grada.[3]
Premještanjem dvora, Jajce postaje formiran urbani centar opasan zidinama, po ugledu na savremeni evropski model. Uz Bobovac i Borač, Jajce je po obimu i ukupnom arhitektonskom sklopu jedan od najvećih gradova srednjovjekovne Bosne. Njegova značajna karakteristika je razvijen privredni život. U periodu 1439 – 1462. godine u Jajcu je boravilo ukupno 20 Dubrovčana, ali tu nije došlo do formiranja prave dubrovačke kolonije, jer sjeverozapadna Bosna, nije predstavljala prostor za koji su Dubrovčani bili jače zainteresovani u trgovačkom pogledu. Trgovinska razmjena Jajca i zapadne Bosne bila je usmjerena prema srednjodalmatinskim gradovima Splitom i Trogirom koji su bili u samom susjedstvu, mnogo bliže od Dubrovnika.[4] Domaće stanovništvo odlazi u primorje radi posla. Septembra 1453. godine Jakob iz Jajca, sin Radoslave, udovice Dobrovoja ugovara sedmogodišnju službu kod stipendiarija Antonela Korfa iz Splita.[5] Među domaćim jajačkim trgovcima koji se zadužuju u Splitu je Juraj Jurjević (1447-1448) (Gregorius Jurgeuich habitator in Jaiça; Gregorius Jurgeuich de Jaiça).[6]
U Jajcu je pogubljen posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević 1463. godine.
Za vrijeme ugarske vladavine, tj. trajanja Jajačke banovine od 1464. do 1527. godine cijeli obrambeni sistem grada je prepravljen i dopunjen.
U 5. fazi, za vrijeme osmanlijskog imperija (1528.-1878.), grad dobiva konačan oblik. U tvrđavi se tornjevi pretvaraju u bastione i unutar starih srednjovjekovnih zidova podignuti su nasipi i izgrađena barutana, toranj na Džikovcu, mesdžid u tvrđavi, Crkva svete Marije (Jajce) se preinačuje u Džamiju Sulejmana II.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.