From Wikipedia, the free encyclopedia
Isušivači – poznati i pod uobičajenom tuđicom desikanti (lat. desiccare = osušiti) – su higroskopne supstance koje izazivaju i/ili održavaju suho stanje (desikacija) u svojoj blizini. Najčešće se nađu kao prethodno upakovano sredstvo za isušivanje materije koje adsorbiraju vodu. Sredstva za sušenje za specijalizirane svrhe mogu biti u svim oblicima osim čvrstog i mogu djelovati po drugim principima, kao što je hemijsko vezanje molekula vode. Najčešće se koriste u hrani da zadrži hrskavost. Industrijski, sredstva za sušenje se naširoko koriste za kontrolu nivoa vode u tokovima plina.
Iako su neke sredstva za sušenje hemijski inertna, mnoga su izuzetno reaktivna i zahtijevaju specijalizirane tehnike rukovanja. Najčešći desikant je silicij, inače inertni, netoksični, netopiv u vodi, bijeli čvrsti spoj. U tu svrhu ga se godišnje proizvede na desetine hiljada tona.[1] Ostali uovičajeni isušivači uključuju aktivni ugalj, kalcij-sulfat[2] kalcij-hlorid i molekulsko sito (tipski, zeolit).
Jedna od mjera efikasnosti isušivača je odnos (ili postotak) vode koji se mogu u isuše u odnosu na masu sušenja.
Druga mjera je zaostala relativna vlaga zraka ili druge isušivane tečnosti.
Učinak isušivanja varira sa temperaturom, relativnom i apsolutnom vlagom. U određenoj mjeri, performanse sušenje mogu se precizno opisati, ali najčešće, konačni izbor sredstva za isušivanje je onaj koji najbolje odgovara datoj situaciji. Zavisi od toga koliko je dugo korištenje, u kojem obliku, a vrši se na osnovu testiranja i praktičnog iskustva.
Ponekad indikator vlage je uključen u sredstvo za sušenje da se pokaže, promjenom boje, stepen vodenog zasićenja isušivača. Jedan od najčešće korištenih pokazatelja je kobalt klorid (CoCl2). Bezvodni kobalt-hlorid je plav. Kada se veže sa dvije molekule vode, (CoCl2•2H2O), postaje purpuran. Dalja hidratacija rezultira pojavom ljubičastog kompleksa heksaakvakobalt(II)-hlorida [Co(H2O)6]Cl2.
Jedan od primjer upotrebe desikanata je u proizvodnji izoliranih prozora gdje zeolitni sferoidi popunjavaju pravokutne prostore cijevi na perimetar staklenih panela. Isušivači pomažu u sprečavanju kondenzacije vlage između panela. Još jedna upotreba zeolita je u kosim komponenta klima uređaja za održavanje efikasnost rashladnih uređaja. Sredstva za sušenje se također često koriste za zaštitu robe u kontejnerima, od oštećenja vlagom. Higroskopni tereti, kao što su kakao, kahva i razni orasi i žitarice, posebno su podložni plijesni i truleži, kada su izloženi kondenzaciji i vlazi. Zbog toga, ove supstance, često koriste špediteri, kao mjeru predostrožnosti za zaštitu od gubitka tereta.
Sredstva za isušivanje izazivaju suhoću u svakom okruženju i smanjuju količinu prisutne vlage u zraku. Dolaze u različitim oblicima i imaju široku upotrebu u prehrambenoj, farmaceutskoj, elektronskoj i mnogim prerađivačkim industrijama.
Sistemi klimatizacije također se mogu podešavati na osnovu isušivača.[3]
Sredstva za sušenje se koriste za uklanjanje vode iz rastvarača, što obično zahtijeva hemijske reakcije koje ne podnose vodu, npr. Grignardova reakcija. Metoda generalno, iako ne uvijek, uključuje miješanje otapala sa čvrstim sredstvom za sušenje. Osušeno otapalo se zatim odvaja od desikanta filtriranjem ili destilacijom.[4][5]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
