![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/1c/The_Eastern_Question_in_Europe_and_Asia_WDL11691.png/640px-The_Eastern_Question_in_Europe_and_Asia_WDL11691.png&w=640&q=50)
Istočno pitanje
From Wikipedia, the free encyclopedia
U historiji diplomatije "istočno pitanje" odnosi se na strategijska i politička razmatranja evropskih velikih sila tokom političke i ekonomske nestabilnosti u Osmanlijskom Carstvu od kraja 18. do početka 20. stoljeća. Okarakterizirano kao "bolesnik Evrope" (ili "bolesnik na Bosforu"), nekada dominantno Osmanlijsko Carstvo dospjelo je u period stagnacije i pada moći, koji je prijetio da ugrozi krhku ravnotežu odnosa snaga koji je u najvećoj mjeri oblikovao Evropu. Istočno pitanje obuhvatilo je mnoge međusobno povezane elemente: osmanlijske vojne poraze, institucionalnu nelikvidnost, neuspješnu političku i ekonomsku modernizaciju, uspon etno-vjerskog nacionalizma u pašalucima i rivalstvo velikih sila.[1]
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/1c/The_Eastern_Question_in_Europe_and_Asia_WDL11691.png/640px-The_Eastern_Question_in_Europe_and_Asia_WDL11691.png)
Upotreba termina istočno pitanje datira još iz 1774, perioda nakon osmanlijskog poraza u Rusko-turskom ratu 1768–1774. Budući da se smatralo da će raspad Osmanlijskog Carstva biti neizbježan, evropske sile angažovale su se u tom pitanju kako bi zaštitile svoje vojne, strateške i komercijalne interese. Rusko Carstvo imalo je korist od pada Osmanlijskog Carstva. S druge strane, Austro-Ugarska i Velika Britanija smatrale su da je njegov opstanak u njihovom interesu. Istočno pitanje riješeno je nakon Prvog svjetskog rata raspadom Osmanlijskog Carstva.