From Wikipedia, the free encyclopedia
Hazor (heb. חצור [hacor] = "ograđeni prostor"; grč. Ασωρ [asōr], Ασωρα [asōra]) je stari utvrđeni grad na sjeveru Galileje, uz sjeverozapadni rub doline Hule, oko 14 km sjeverno od Galilejskog jezera.
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Njegov mu je strateški položaj donio naslov "vrata zemlje", budući da se nalazio na stjecištu glavnih trgovačkih puteva od Sidona prema Bet Šeanu i od Damaska prema Megidu.
U Bibliji se Hazor spominje u kontekstu izraelskog osvajanja zemlje u doba Jošue (vidi Historija Izraela i Palestine), što bi se moglo smjestiti u 11. vijek p. n. e. Ondje se govori o koaliciji sjevernih gradova pod vodstvom Jabina, hazorskoga kralja, a protiv Izraelaca. Jošua je razorio Hazor, koji se potom pojavljuje na popisu osvojenih gradova te je dodjeljen izraelskom plemenu Naftali.
Grad se ponovno spominje u vezi s izraelskim sucima Deborom i Barakom. I ondje se kao kralj Hazora spominje Jabin i vjerovatno je da je ovdje riječ o tačnom podatku, dok je u izvještaju o osvajanju zemlje njegovo ime umetnuto.
Kasnije, u 10.-11. vijeku p. n. e., Hazor je utvrdio kralj Salomon. Na koncu ga je, oko 733. p. n. e., osvojio asirski kralj Tiglat Pileser III
Spominje se još jednom u doba Makabejaca, a u kontekstu bitke židovskoga vođe Jonatana protiv Demetrija II Nikatora iz helenističke dinastije Seleukovića.
1928. počelo se s istraživanjem ostataka Hazora na brežuljku koji se arapski zove Tel el-Qedah, a arheološki su radovi, s prekidima, nastavljeni sve do današnjeg dana.
Među ruševinama nađeni su ostaci iz srednjeg i mlađeg bronzanog doba, kao i iz željeznog doba. Među njima je nađeno svetište s uzdignutim kamenom koji predstavlja božanstvo, iz 11.-10. vijeka p. n. e. Osim toga, tu su i ostaci tipične seoske kuće s četiri prostorije iz istoga razdoblja. Nađena su i gradska vrata iz 10. ili 9. vijeka p. n. e., te grad iz 9. i 8. vijeka p. n. e., to jest, iz doba kraljeva Ahaba i Jeroboama II u sjevernom izraelskom kraljevstvu, kada je ono bilo na svome vrhuncu.
Posebna je zanimljivost velika cisterna za vodu s pristupnim stepenicama, što je omogućavalo gradu da izdrži i osobito dugotrajne opsade.
Tačno datiranje pojedinih nalaza i njihovo dovođenje u vezu s pojedinim biblijskim likovima do danas je predmetom žive rasprave među znanstvenicima.
Brojni su izvanbiblijski izvori koji govore o Hazoru. Među njima tu su: egipatska prokletstva (tzv. eksekracijski tekstovi; 20. vijek p. n. e.), arhiv iz Marija (19. vijek p. n. e.), popis gradova Tutmozesa III (15. vijek p. n. e.), pisma iz el-Amarne, te popisi Aminofisa II i Setija I (14. vijek p. n. e.).
Takvo bogatstvo pisanih izvora govori o velikom zanimanju što ga je položaj i značenje Hazora izazivao među okolnim narodima kroz čitavu 2. deceniju p. n. e.
Arheolozi se nadaju da će jednom naći i hazorski arhiv u koji je mogao biti pohranjen dio dopisivanja s okolnim vladarima.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
