![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/c4/Head-mounted_display_and_wired_gloves%252C_Ames_Research_Center.jpg/640px-Head-mounted_display_and_wired_gloves%252C_Ames_Research_Center.jpg&w=640&q=50)
Haptička tehnologija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Haptička tehnologija, poznata i kao kinestetička komunikacija ili 3D dodir, [1] [2] odnosi se na bilo koju tehnologiju koja može stvoriti iskustvo dodira primjenom sila, vibracija ili pokreta na korisnika. [3] Ove tehnologije se mogu koristiti za kreiranje virtuelnih objekata u kompjuterskoj simulaciji, za kontrolu virtuelnih objekata i za poboljšanje daljinskog upravljanja mašinama i uređajima (telerobotika). Haptički uređaji mogu uključivati taktilne senzore koji mjere sile koje korisnik vrši na interfejsu. Riječ haptička, iz Greek ( haptikos ), znači "taktilni, koji se odnosi na čulo dodira". Jednostavni haptički uređaji su uobičajeni u obliku kontrolera za igre, džojstika i volana.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/c4/Head-mounted_display_and_wired_gloves%2C_Ames_Research_Center.jpg/320px-Head-mounted_display_and_wired_gloves%2C_Ames_Research_Center.jpg)
Haptička tehnologija olakšava istraživanje o tome kako funkcioniše ljudsko čulo dodira dozvoljavajući stvaranje kontrolisanih haptičkih virtuelnih objekata. Većina istraživača razlikuje tri senzorna sistema povezana sa čulom dodira kod ljudi: kožni, kinestetički i haptički. [4] [5] [6] Sve percepcije posredovane kožnim i kinestetičkim senzibilitetom nazivaju se taktualnim opažanjem. Osjetilo dodira može se klasificirati kao pasivno i aktivno,[7] a izraz "haptički" se često povezuje s aktivnim dodirom za komunikaciju ili prepoznavanje objekata.[8]
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/c3/LG_P710_Optimus_L7_II_-_Vibramotor_SJMY0007108-7058.jpg/640px-LG_P710_Optimus_L7_II_-_Vibramotor_SJMY0007108-7058.jpg)