Dvorac Schönbrunn
dvorac u Beču / From Wikipedia, the free encyclopedia
Dvorac Schönbrunn (njemački: Schloss Schönbrunn [ʃøːnˈbʁʊn]) nalazi se u u trinaestom Bečkom gradskom okrugu Hietzingu i jedan je od najvažnijih historijskih i kulturnih spomenika Austrije. Ime dvorca potiče iz 1619. od Matije, cara Svetog rimskog carstva, koji je pronašavši arteški bunar u blizini današnjeg dvorca, poviknuo: "Kakav lijepi izvor!"
Welch’ schöner Brunn
Svjetska baština | |
---|---|
Lokacija | Austrija |
Kriterij | i, iv |
Referenca | 786 |
Uvrštenje | 1996. (20. sjednica) |
Ugroženost | no |
Izgrađen je kao rezidencija carice Eleonore Gonzage između 1638. i 1643. godine, a u vrijeme druge turske opsade Beča 1683. biva razrušen, te 1687. Leopold I, gradi za svog nasljednika Josipa I, reprezentativnu građevinu, koju projektno izvodi arhitekt iz Graza Johann Bernhard Fischer von Erlach.[1]
Tek od 1743. u vrijeme vladavine carice Marije Terezije projektima arhitekata Nikolausa Pacassija i Johanna Ferdinanda Hetzendorfa von Hohenberga, dvorac dobija današnji izgled. Barokna palača je bila od polovine 18. stoljeća pa sve do kraja prvog svjetskog rata, ljetna rezidencija austrijske carske porodice. U to vrijeme je dvorac kulturno i političko središte Habsburške dinastije. Za vrijeme Austro-ugarske monarhije dvorac se naziva Lustschloss Schönbrunn.