Doktor Živago (film)
film iz 1965. u režiji Davida Leana / From Wikipedia, the free encyclopedia
Doktor Živago je britansko-američki epski dramski film snimljen 1965. u režiji Davida Leana, u kojem glavne uloge tumače Omar Sharif i Julie Christie. Radnja se dešava u Rusiji u periodu prije Prvog svjetskog rata i Ruskog građanskog rata od 1917-1922, a zasnovan je na istoimenom romanu Borisa Pasternaka. Film opisuje historijski period viđen očima pjesnika/ljekara Jurija Živaga (Omar Sharif). U tradiciji ruskog romana, mnoštvo likova i radnji prepliću se unutar filma koji traje 197 minuta uključujući pauze. Živago je oženjen sa Tanjom (Geraldine Chaplin), ali ima aferu sa Larom (Julie Christie), koju je silovao nemilosrdni političar Komarovski (Rod Steiger). U međuvremenu, Živagov polubrat Jevgraf (Alec Guinness) i tajanstveni, osvetoljubivi Strelnikov (Tom Courteney) predstavljaju "dobre" i "loše" elemente boljševičke revolucije. Film je bio izuzetno popularan na Zapadu, ali je u to vrijeme bio zabranjen u SSSR-u. Iz istog razloga, film nije mogao biti sniman na originalnim lokacijama, umjesto toga sniman je uglavnom u Španiji.
Doktor Živago | |
---|---|
Režiser | David Lean |
Producent | Carlo Ponti |
Scenarist(i) | Robert Bolt na osnovu istoimenog romana Borisa Pasternaka |
Uloge | Omar Sharif Julie Christie Tom Courtenay Alec Guinness Geraldine Chaplin Rod Steiger |
Muzika | Maurice Jarre |
Kinematografija | Freddie Young Nicolas Roeg |
Montaža | Norman Savage |
Produkcija | Sostar S.A. |
Distributer | Metro-Goldwyn-Mayer |
Premijera | 22. decembar 1966. |
Trajanje | 197 minuta |
Zemlja | SAD UK |
Jezik | Engleski, ruski |
Budžet | 11 miliona dolara |
Zarada | 111,7 miliona dolara[1] |
Kritičari su uglavnom bili razočarani, žaleći se na dužinu filma od preko tri sata, a tvrdili su da je historijska pozadina uprošćena, ali su priznali intenzitet romantične drame i obradu ljudskih tema. Vremenom, međutim, ugled filma se znatno poboljšao. Danas se smatra da je među najboljim Leanovim filmovima,[2] kao i jedan od najboljih filmova epskog žanra, koji je rangiran na 39. poziciji najvećih američkih filmova svih vremena od strane Američkog filmskog instituta.[3] Film je osvojio pet Oscara. Kompozitor Maurice Jarre dobio je Oscara za najbolju originalnu muziku, a ostali Oscari pripali su scenaristi Robertu Boltu, snimatelju Freddieju Youngu, scenografima Johnu Boxu, Terryju Marshu i Dariju Simoniju, kao i kostimografu Phyllis Dalton. Oscar za najbolji film, međutim, pripao je filmu Moje pjesme, moji snovi. Zaključno sa 2014. godinom zauzeo je osmo mjesto na Spisku finansijski najuspješnijih filmova svih vremena, prilagođen za inflaciju.[1]