Cerera (mitologija)

U rimskoj mitologiji, Cerera je božica rastućih biljaka (naročito žitarica), plodnosti i majčinske ljubavi. Cereri se klanjalo u rimskoj religiji, a i danas joj se klanjaju u neopaganizmu. Cerera je obično istovjetna sa grčkom božicom Demetrom, te sa Izidom u egipatskoj mitologiji.

Cerera
druga imena	Ceres
opis	božica žita
roditelji	Ops i Saturn
brak	Jupiter (brat)
djeca	Prozerpina
grčki pandan	Demetra

Etimologija

Cererino ime znači "rast". Također, može značiti "napraviti" ili "povećati". Demetrino ime znači Majka Zemlja, a možda je Demetra istovjetna i Dijani, rimskoj božici lova i Mjeseca, Cererinoj nećakinji, iako se ne mogu etimološki povezati.

Cerera i Bakus, njen nećak, statue

Opis i mitovi

Cererin znak

Cerera je kćerka Saturna i Ops. Braća su joj Jupiter, Pluton i Neptun, a sestre Junona i Vesta. Ona je i Jupiterova žena.^[1] S njim ima kćer Prozerpinu. Cerera se prikazuje sa žezlom, košarom cvijeća i voća, rogom obilja. Jupiter je, nakon što je pobijedio Saturna, dao Cereri vlast nad Zemljom. Cerera je pomlađeni oblik Terre, svoje bake. Cerera je zaštitnica ostrva Sicilije, gdje je vulkan Etna, u kojem živi Cererin nećak Vulkan. Cerera je molila Jupitera da Sicilija bude dio raja, a Jupiter je ostrvu dao trouglasti oblik, po jednom sazviježđu. Cereri služe mnogi manji bogovi, koji joj pomažu oko posla sa žitom.

Kult

Cerera na prijestolju, prema reljefu iz Pompeja

U Grčkoj, Demetra je štovana u Eleuzini, a u vrijeme velikih gladi u Rimu, njen kult uveden je u Rim, te tako nastaje Cerera u rimskoj mitologiji. Cerera je slavljena u tajnim ritualima, a njen festival je Ambarvalia. Cerera je imala hram u Rimu. U augustu su se održavale igre posvećene njoj. Plebejci su štovali Cereru zbog trgovine žitom. Cerera se također slavila i u oktobru.

Kultura

Patuljasta planeta Cerera je otkrivena 1801., a nazvana je po božici. Hemijski element cerij je također nazvan po božici. Otkriven je 1803. Također, postoji i pjesma posvećena Cereri. Danas se još uvijek Cerera štuje, pa njeno ime nije zaboravljeno.

Vanjski linkovi

1. Srejović, Dragoslav; Cermanović-Kuzmanović, Aleksandrina (1987). Rečnik grčke i rimske mitologije (2. izd.). Beograd: Srpska književna zadruga. str. 494–495.