Beogradska tvrđava
From Wikipedia, the free encyclopedia
Beogradska tvrđava predstavlja gradsko utvrđenje oko koje se razvio današnji Beograd. Podignuta je početkom 1. vijeka kao palisad sa zemljanim bedemima, da bi se tokom vijekova razvijala u rimski kastrum (II vijek), bizantijski kastel (VI i XII vijek), srednjovijekovnu utvrđenu prijestolnicu Srpske despotovine (XIII i XV vek) i na kraju osmanlijsko/austrijsko artiljerijsko utvrđenje (XVII i XVIII vijek). Danas je svojevrstan muzej prošlosti Beograda i sa Kalemegdanskim poljem čini jedinstvenu kulturno-historijsku cijelinu u okviru Kalemegdanskog parka.
Tvrđava se nalazi na vrhu 125,5 m visokog završnog grebena šumadijske geološke ploče. Litice grebena gledaju prema Velikom ratnom ostrvu i ušću rijeke Save u Dunav. Okružuju je tri ulice: Bulevar Petra Bojovića, Ulica Tadeuša Košćuška i Pariska ulica.
Osnovu tvrđave čine dva dijela:
- Gornji grad - obuhvata plato nekadašnjeg rimskog kastruma, bizantijskog kastela odnosno Despotovog grada i artiljerijska proširenja prema kopnu odnosno ka jugu i istoku.
- Donji grad - obuhvata Milutinovo Zapadno podgrađe i Despotovo podgrađe na obali, artiljerijsko proširenje ka istoku.
Beogradska tvrđava, a samim tim i Beograd, ima vrlo značajan strateški položaj u okviru cijelokupne jugoistočne Evrope. Smještena je na granici Panonske nizije i Balkanskog poluostrva i raskrsnica je putnih pravaca koji su od davniva povezivali Carigrad (Via Militaris) odnosno Solun (Via Egnatia) sa unutrašnjošću evropskog kontinenta. Pored kopnenih puteva koji se na tom mjestu spajaju, na njemu se ukrštaju i plovni putevi oličeni u Savi i pogotovo Dunavu koji predstavlja najznačajniju evropsku rijeku. U lokalnom smislu gledano, tvrđava se nalazi na kraju grebenskog platoa koji se na tom mjestu strmo spušta ka ušću Save u Dunav. Na taj način je rijekama spriječen pristup tvrđavi sa sjevera i istoka Dunavom i zapada Savom.