proces mehaničke reprodukcije teksta i slika From Wikipedia, the free encyclopedia
Štamparstvo je mehanički proces pri kojem se tekstovi i slike masovno reproduciraju na neku ravnu površinu, najčešće papir.[1] Tako nastala djela se mogu objavljivati i umnožavati u velikom broju primjeraka. Do otkrića ovog procesa, monopol na pravljenje i ručno umnožavanje dokumenata i knjiga (manuskripta) imao je vrlo mali broj specijalista. U Evropi su to bili naročito školovani svećenici u manastirskim skriptorijima.
Najraniji proizvodi bez papira koji su uključivali štampanje uključuju cilindrične pečate i predmete kao što su Cyrusov cilindar i Nabonidov cilindar. Najraniji poznati oblik štampe kao što je primjenjen na papir bila je štampa na drvetu, koja se pojavila u Kini prije 220. godine nove ere za štampanje na platnu. Međutim, na papir će se primjenjivati tek u sedmom vijeku.[2] Kasniji razvoj tehnologije štampanja uključuje pokretni tip koji je izumio Bi Sheng oko 1040. godine.[3] Moderna štampa sa izmjenjivim slovima u Evropi se pojavila u 15. vijeku, a prvu takvu štamparsku mašinu koja je mogla fleksibilno, brzo i relativno jeftino napraviti veće tiraže napravio je Johannes Gutenberg. S tom mašinom uveden je određeni stepen "demokratizacije" u proces izdavanja i širenja pisanje riječi i informacija, te je postavila osnove za masivno "odumiranje" državne i crkvene birokratije koja se protivila slobodama građana. Razvoj štamparstva je prvi put u historiji čovječanstva omogućio širenje znanja, vijesti i razmjene mišljenja, slobodnih od strogih kontrola od strane vladara i crkve, što je dugoročno dovelo do velikih društvenih prevrata i promjena. Također ono je bilo pokretačka snaga epohe renesanse kao i za doba prosvjetiteljstva, a igralo je i vrlo važnu ulogu pri razvoju građanske misli. Javno mišljenje, na koje je tehnika štamparstva imala revolucionarno dejstvo, stavljeno je pod pitanje zbog novih istraživanja i proučavanja. Kao kontrolni mehanizam za dobijene slobode vrlo brzo je nastala državna cenzura štamparija a protiv nepoželjnih izdavača i štampara počeli su progoni od strane države. Iz takvog historijskog konteksta razvila se i moderna demokratija koja se manifestira kroz osnovne slobode štampe.
Štampa na drvetu je tehnika za štampanje teksta, slika ili uzoraka koja se široko koristila širom istočne Azije. Nastao je u Kini u antici kao metoda štampe na tekstilu, a kasnije i na papiru. Kao metoda štampe na tkanini, najraniji sačuvani primjerci iz Kine datirani su prije 220. godine nove ere.
Najraniji sačuvani odštampani fragmenti u drvetu potiču iz Kine. Napravljene su od svile, otisnute cvjetovima u tri boje iz dinastije Han (prije 220. godine nove ere). Najraniji primjeri štampe na papiru se pojavljuju sredinom sedmog stoljeća u Kini.
Do devetog vijeka, štampanje na papiru je uzelo maha, a prva sačuvana kompletna štampana knjiga koja sadrži njen datum je Dijamantna sutra (Britanska biblioteka) iz 868. godine.[5] Do desetog vijeka štampano je 400.000 primeraka raznih sutri i slika, a štampani su i konfucijanski klasici. Vješt štampač je mogao odštampati do 2.000 dvostranih listova dnevno.[6]
Štampanje se rano proširilo u Koreju i Japan, koji su također koristili kineske logograme, ali je tehnika korištena i u Turpanu i Vijetnamu koristeći niz drugih pisama. Ova tehnika se zatim proširila na Perziju i Rusiju.[7] Tehnika je prenesena u Evropu oko 1400. godine i korištena je na papiru za stare majstorske otiske i karte za igru.[8]
Štampanje blokova, koje se na arapskom naziva tarš, razvilo se u arapskom Egiptu tokom devetog i desetog vijeka, uglavnom za molitve i amajlije. Postoje neki dokazi koji upućuju na to da su ovi blokovi za ispis napravljeni od nedrvenih materijala, vjerovatno kalaja, olova ili gline. Tehnike koje su se koristile su neizvjesne. Blok štampa je kasnije izašla iz upotrebe tokom Timuridske renesanse.[9] Tehnika štampe u Egiptu je prihvaćena reprodukcijom tekstova na papirnim trakama i isporukom u različitim kopijama kako bi se zadovoljila potražnja.[10][11]
Blok štampa je prvi put došla u Evropu kao metoda štampanja na tkanini, gde je bila uobičajena 1300. godine. Slike štampane na platnu u religiozne svrhe mogle su biti prilično velike i razrađene. Kada je papir postao relativno lako dostupan, oko 1400. godine, tehnika se vrlo brzo prenijela na male drvorezne vjerske slike i karte za igranje ispisane na papiru. Ovi otisci su se proizvodili u velikom broju od otprilike 1425. godine.
Sredinom petnaestog vijeka, blok-knjige, drvorezne knjige sa tekstom i slikama, obično isklesanim u istom bloku, pojavile su se kao jeftinija alternativa rukopisima i knjigama štampanim pokretnim slovima. Sve su to bila kratka bogato ilustrovana djela, bestseleri tog vremena, ponovljeni u mnogim različitim verzijama knjiga: Ars moriendi i Biblia pauperum bili su najčešći. Još uvijek postoje određene kontroverze među naučnicima o tome da li je njihovo uvođenje prethodilo ili, prema mišljenju većine, uslijedilo nakon uvođenja pokretnog slova, s rasponom procijenjenih datuma između 1440. i 1460. godine.[12]
Pokretni tip je sistem štampe i tipografije pomoću pokretnih komada metalnog tipa, izrađenih livenjem od matrica udarnih bušotina. Pokretni tip omogućio je mnogo fleksibilnije procese od ručnog kopiranja ili štampanja blokova.
Oko 1040. godine, Bi Sheng je stvorio prvi poznati pokretni sistem u Kini od porculana.[3] Bi Sheng je koristio glineni tip, koji se lako lomio, ali Vang Zhen je 1298. godine isklesao trajniji tip od drveta. Razvio je složen sistem rotirajućih tabela i asocijacija brojeva sa pisanim kineskim znakovima koji su učinili kucanje i štampanje efikasnijim. Ipak, glavna metoda u upotrebi je ostala štampa na drvetu (ksilografija), koja se "sa hiljadama znakova pokazala jeftinijom i efikasnijom za štampanje kineskog jezika“.[13]
Bakarna štampa pokretnog tipa nastala je u Kini početkom 12. vijeka. Korišten je u štampanju velikih razmjera papirnog novca koji je izdala dinastija Sjeverni Song. Pokretni tip se proširio u Koreju za vrijeme dinastije Goryeo.
Oko 1230. Korejci su izumili pokretnu štampu metalnog tipa koristeći bronzu. Jikji, objavljen 1377. godine, je najranija poznata metalna štampana knjiga. Korišteno je tipsko lijevanje, prilagođeno načinu lijevanja novčića. Simbol je urezan u bukovo drvo, koje je zatim utisnuto u meku glinu da bi se formirao kalup, i bronza izlivena u kalup, a na kraju je tip poliran. Istočni metalni pokretni tip se proširio u Evropu između kasnog 14. i ranog 15. vijeka.[14][15][16][17][18] Korejski oblik metalnog pokretnog tipa opisao je francuski učenjak Henri-Jean Martin kao "izuzetno sličan Gutenbergovom".[19] Historičari Frances Gies i Joseph Gies tvrdili su da je "azijski prioritet pronalaska pokretnog tipa sada čvrsto uspostavljen, i da je kinesko-korejska tehnika, ili izvještaj o njoj gotovo siguran doputovao na zapad."[20]
Oko 1450. godine Johannes Gutenberg uveo je prvi sistem za štampanje pokretnih slova u Evropi. Unaprijedio je inovacije u tipu livenja na bazi matrice i ručnog kalupa, prilagođavanja na vijčanu presu, upotrebu mastila na bazi ulja i stvaranje mekšeg i upijajućeg papira.[21] Gutenberg je bio prvi koji je stvorio svoje tipske komade od legure olova, kalaja, antimona, bakra i bizmuta – istih komponenti koje se i danas koriste.[22] Johannes Gutenberg je započeo rad na svojoj štampariji oko 1436. godine, u partnerstvu sa Andreasom Dritzehenom – kojeg je prethodno podučavao u rezanju dragulja – i Andreasom Heilmannom, vlasnikom tvornice papira.[23]
U poređenju sa štampom na drvetu, postavljanje stranica sa pokretnim slovima i štampanje pomoću prese bilo je brže i trajnije. Također, metalni delovi su bili čvršći, a slova ujednačenija, što je dovelo do tipografije i fontova. Visok kvalitet i relativno niska cijena Gutenbergove Biblije (1455) utvrdili su superiornost pokretnog slova za zapadnjačke jezike. Štamparija se brzo proširila po Evropi, što je dovelo do renesanse, a kasnije i širom sveta.
Časopis Time Life nazvao je Gutenbergove inovacije u štampi pokretnim slovima najvažnijim izumom drugog milenijuma.[24]
Rotacionu mašinu za štampanje izumio je Richard March Hoe 1843. Ona koristi otiske zakrivljene oko cilindra za štampanje na dugim neprekidnim rolnama papira ili drugim podlogama. Štampanje na rotacionom bubnju kasnije je značajno poboljšao William Bullock. Postoji više vrsta tehnologija rotacionih štamparskih mašina koje se i danas koriste: ofsetna štampa, rotogravura i fleksografska štampa.
U tabeli je naveden maksimalan broj stranica koji različiti dizajni štampe mogu odštampati po satu.
Sav proces štampanja se odnosi na dvije vrste područja na konačnom ispisu:
Nakon što su informacije pripremljene za proizvodnju (korak pripreme za štampu), svaki proces štampanja ima definitivan način odvajanja slike od područja bez slike.
Konvencionalno štampanje ima četiri tipa procesa:
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.