Špijunaža
From Wikipedia, the free encyclopedia
Špijunaža ili špijuniranje obuhvata svaki vid aktivnosti u pribavljanju informacija bez dozvole njihovog vlasnika, a koje podrazumijevaju tajnost ili povjerljivost.[1] Špijunažu može počiniti pojedinac ili špijunski prsten (saradnička grupa špijuna), u službi vlade ili kompanije, ili djeluju samostalno. Praksa je sama po sebi tajna, kao što je to po definiciji, u mnogim slučajevima, nepoželjna, nezakonita i kažnjiva po zakonu. Špijunaža je podskup obavještajnih službi, koji uključuju špijunažu, kao i prikupljanje informacija iz javnih izvora.
Jedan od najefikasnijih načina za prikupljanje podataka i informacija o neprijatelju (ili potencijalnom neprijatelju) je infiltriranje u neprijateljske redove. To je posao koji obavlja špijun (špijunažni agent). Špijuni mogu dostaviti sve vrste informacija koje se odnose na veličinu i snagu neprijateljskih snaga. Oni također mogu pronaći disidenate u neprijateljskim snagama preko kojih utiču na određene promjene. U vremenima krize, špijuni se mogu koristiti i za krađu tehnologije i sabotiranje neprijatelja na razne načine. Kontraobavještajni operativci mogu pružati lažne informacije neprijateljskim špijunima, štiteći tako važne domaće tajne i sprječavajući pokušaje subverzije. Gotovo svaka zemlja ima vrlo stroge zakone koji se tiču špijunaže, a kazna za uhvaćene je često teška. Međutim, prednosti koje se mogu dobiti putem špijunaže su uglavnom dovoljno velike da je većina vlada i mnoge velike korporacije koriste u različitim stepenima.
Dodatne sigurnosne informacije uključuju tehnike prikupljanja informacija koje su na raspolaganju, uključujući i rasprave o operativnim tehnikama i tajna sredstva za regrutaciju, a za prikupljanje ovih informacija koristi se i prerušavanje i šifriranje.[2][3]