Édouard Daladier
From Wikipedia, the free encyclopedia
Édouard Daladier (18. juni 1884. – 10. oktobar 1970.) bio je francuski političar i premijer Francuske na početku Drugog svjetskog rata. Rođen u Carpentrasu, političku karijeru je započeo prije Prvog svjetskog rata. Tokom Prvog svjetskog rata borio se na Zapadnom frontu gdje je odlikovan. Nakon rata postao je vodeća ličnost u Radikalnoj stranci i premijer 1933. i 1934. godine. Nakon izbora 1936. godine, Daladier je postao ministar obrane (1936. - 1940.) i premijer 1938. godine kada je usvojio mnoge socijalne reforme koje su povećale ekonomsku moć Francuske.
Édouard Daladier | |
---|---|
ratni ministar | |
Prethodnik | Édouard Herriot |
Nasljednik | Camille Chautemps |
premijer | |
Lični podaci | |
Rođenje | Édouard Daladier 18. juni 1884 Carpentres |
Smrt | 10. oktobar 1970(1970-10-10) (86 godina) Pariz |
Nacionalnost | Francuz |
Politička stranka | Parti et radical |
Daladier je sa Nevillom Chamberlainom, Benitom Mussolinijom i Adolfom Hitlerom potpisao Minhenski sporazum 1938. godine koji je Nacističkoj Njemačkoj dao kontrolu nad Sudetskom oblasti. Nakon Hitlerove invazije na Poljsku 1939. godine, Britanija i Francuska su objavile rat Njemačkoj. Neuspjeh Francuske tokom Lažnog rata je doveo do njegove ostavke 21. marta 1940. godine kada ga je zamijenio Paul Reynaud. Radio je kao ratni ministar odbrane do francuskog poraza kod Sedana.[1] [2] [3] Nakon pada Francuske, Višijevska vlada ga je tokom Riomskog procesa osudila za izdaju i zatvorila u tvrđavu Portalet, koncentracioni logor Buhenvald i dvorac Iter. Nakon oslobađanja, nastavio je političku karijeru kao član Predstavničkog doma Francuske od 1946. do 1958. godine. Umro je u Parizu 10. oktobra 1970. godine.