Istorija Škotske
From Wikipedia, the free encyclopedia
Istorija Škotske je istorija današnjeg prostora Škotske i naroda Škota od praistorije do danas. Zapisana istorija Škotske počinje sa dolaskom Rimskog carstva u 1. veku, kad je provincija Britanija dosezala na sever do Antoninovog zida. Severno od njega je bila Kaledonija, naseljena Piktima, čiji ustanci su prisilili rimske legije da se povuku do Hadrijanovog zida. Kada se Rim konačno povukao iz Britanije, gelski napadači zvani Skoti počeli su da kolonizuju Zapadnu Škotsku i Vels. Pre rimskig doba, praistorijska Škotska je ušla u neolitsko doba oko 4000. p. n. e., bronzano doba oko 2000. p. n. e., i gvozdeno doba oko 700. p. n. e..
Gelsko kraljevsto Dalrijada je bilo osnovano na zapadnoj obali Škotske u 6. veku. U narednom veku, irski misionari su upoznali prethodno paganske Pikte sa keltskim hrišćanstvom. Sledeći englesku Gregorijansku misiju, piktski kralj Nektan je odlučio da ukine većinu keltskih praksi u korist rimskih obreda, ograničavajući gelski uticaj u njegovom kraljevstvu i izbegavajući rat sa anglijskom Nortambrijom.[1] Pri kraju 8. veka su počele Vikinške invazije, što je prisililo Pikte i Gele da prestanu sa njihovim istorijskim neprijateljstvom i da se ujedine u 9. veku, čime je formirana Kraljevina Škotska.