Rani radovi (film)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Rani radovi je jugoslovenski crno-beli igrani film snimljen 1969. godine u režiji Želimira Žilnika poznat kao jedno od međunarodno najuspešnijih ostvarenja jugoslovenske kinematografije, ali i svojevrsni vrhunac tzv. Crnog talasa[1], odnosno po eksplicitni političkom angažmanu koji je potakao reakciju komunističkih vlasti koja će sa vremenom dovesti do zabrana i represije jugoslovenskih filmaša.
Rani radovi | |
---|---|
Žanr | drama |
Režija | Želimir Žilnik |
Scenario | Želimir Žilnik Branko Vučićević |
Uloge | Milja Vujanović Bogdan Tirnanić Čedomir Radović Marko Nikolić |
Fotografija | Karpo Aćimović Godina |
Montaža | Karpo Aćimović Godina |
Studio | Avala film Neoplanta film |
Datum(i) premijere | 2. 1969 (1969-02) (Beograd)
|
Trajanje | 77 min. |
Zemlja | SFR Jugoslavija |
Jezik | srpskohrvatski |
Žilnik je inspiraciju pronašao prethodne godine u burnim svetskim studentskim demonstracijama koje su imale svog odraza i u tadašnjoj Jugoslaviji, kao i sovjetskoj invaziji Čehoslovačke i gušenju Praškog proleća koje ga je potakle do ozbiljno preispituje raskorak između visokih ideala službene marksističke ideologije i njene primene u praksi. Kao naslov je poslužila istoimena knjiga u kojoj su sabrana rana dela Marksa i Engelsa u kojima njihova ideologija nije bila čvrsto i dogmatski formulisana, te je zbog toga uživala popularnost među nonkonformistički raspoloženim delom tadašnje levičarske inteligencije u Jugoslaviji, uključujući i tzv. "praksisovce".
Žilnik je svoj stav iskazao prikazujući stvarajući snažan kontrast između mladih, idealističkih protagonista koji se fanatično drže marksističkih principa i daleko banalnije i prozaičnije stvarnosti u ruralnim krajevima tadašnje Vojvodine, odnosno kroz prikaz konflikta između ideala i stvarnosti koji se pretvara u crnohumornu grotesku.
Žilnik je originalno planirao režirati nastavak pod naslovom Kapital, koji je trebao biti inspirisan istoimenim Marksovim delom, ali je umesto toga postao predmetom zvaničnih osuda, te je izbačen iz Partije i neko vreme primoran da kao emigrant živi u Zapadnoj Nemačkoj.