Evanđelje po Hebrejima
From Wikipedia, the free encyclopedia
Evanđelje po Hebrejima (grčki: , latinski: ) je izgubljeno evanđelje na aramejskom jeziku poznato samo iz spisa crkvenih otaca. Neki veruju da se radi o hebrejskom Evanđelju po Mateju, tačnije njegovoj redakciji. Jeronim beleži da su ga mnogi judeo-hrišćani smatrali izvornom verzijom Mateja.[1]
U 2. veku Jevrejsko jevanđelje, prevedeno na grčki, postaje poznato i helenskom svetu.[2] U Jeronimovo vreme (348-420) postojao je rukopis evanđelja u biblioteci Cezareje Palestinske. Jeronim piše da je ovo evanđelje, koje su koristili jevrejski hrišćani, preveo na grčki i latinski.[3] U svojim tumačenjima biblijskog štiva on se inače često poziva na Evangelium Hebraeorum, koje je prvobitno zabeleženo hebrejskim, kvadratnim slovima na aramejskom jeziku.[4] Po Nikeforovoj metrici delo je imalo 2200 redaka odnosno 300 manje nego Evanđelje po Mateju kakvo danas poznajemo. I Epifanije u Panarionu ukazuje da ebionitska verzija ne sadrži puni poznati tekst Evanđelja po Mateju.[5]
Njime su se služili ebioniti i nazareni.[6] Epifanije Salaminski kaže da ebioniti, slično Kerintovim sledbenicima, koriste Evanđelje po Mateju hebrejskim slovima napisano, nazivaju ga 'Evanđelje po Hebrejima'.[7] Crkveni pisac Euzebije iz Cezareje u 4. veku piše da neki hrišćani Hebrejsko Evanđelje svrstavaju među kanonske knjige, ali da "njega najviše od svih vole Jevreji koji su i predali Hrista" i da ga treba odbaciti kao nečastivo.[8]
Danas je ovo evanđelje poznato samo u fragmentima. Nekad se sreću i nazivi Evanđelje po nazarenima i Evanđelje po ebionitima, što neki smatraju za sinonime a neki pak za različita izgubljena evanđelja.