Vučedolska kultura u Bosni i Hercegovini
From Wikipedia, the free encyclopedia
Vučedolska kultura pripada jednoj od najznačajnijih kasnoeneolitičkih kultura u jugoistočnoj Europi. Ime je dobio po lokalitetu Vučedol (6 km istočno od Vukovara ).[1] Prema izvornoj kronologiji datirana je između 2150. i 1800. godine. prije Krista (po Stojanu Dimitrijeviću). Nakon radiokarbonskog datiranja, trajanje kulture pomaknuto je na razdoblje od oko 3000 do oko 2400. pr. Kr. (po Aleksandru Durmanu). Prethodila joj je Kostolačka kultura, također eneolitska kultura. Vučedolska kultura nastavila je širenje u okolni europski prostor. Ova kultura, osim na istoku Hrvatske, nalazi se na području južne Slovačke, Mađarske (Alfold), Vojvodine, Donje Austrije i gotovo cijelog teritorija Bosne i Hercegovine.
Prvi lokalitet ove kulture bilo je Ljubljansko Barje u Sloveniji zato se na samom početku istraživanja vučedolska kultura nazivala i Ljubljanska, a kasnije je Ljubljanska kultura postala naziv za ranu kulturu iz brončanog doba .
Za vučedolsku kulturu se također koriste različiti regionalni nazivi za različite regionalne tipove ove kulture. Regionalni tipovi imaju određene razlike u ukrasima i keramici. Postoje:
- slavonsko-srijemski tip,
- slovenski tip (tip Ljubljansko Barje),
- zapadnobosanski ili hrustovački tip,
- južnobosanski ili belobrdski tip,
- Šumadijski tip (Srbija),
- mako tip,
- tip nyrseg (Mađarska).[2]
Nosioci vučedolske kulture prodrli su u Bosnu dolinom Vrbasa i vjerojatno tim putem stigli do Varvare u dolini Rame . Pritom su posebno zauzeli područja zapadne Bosne i južne dijelove srednje Bosne, čime su uspostavljena dva regionalna tipa vučedolske kulture - zapadnobosanski i južnobosanski. Za razliku od Bosne, na području Hercegovine dolazi do prodora s juga nositelja ljubljanske kulture. Posebno je važno istaknuti činjenicu da je Bosna i Hercegovina izuzetno bogata rudama, pa je vjerojatno zbog toga i došlo do iskoraka na ovim prostorima. Na taj zaključak upućuje broj kalupa za lijevanje bakrenih predmeta.[3]