Seldžuci
From Wikipedia, the free encyclopedia
Turkijski Seldžuci (na turskom, Selçuklu, mn. Selçuklular; na arapskom (arap.) Saljūq, ili (arap.) al-Salājiqa; perz., Saljūqiyān) bili su glavni ogranak Oguza i loza koja je vladala dijelovima Srednje Azije i Bliskog Istoka od 11. do 14. stoljeća, kao moćni Seldžučki sultanat. Seldžuci su migrirali iz sjevernih iranskih pokrajina u Središnjoj Aziji u Iran, nekadašnje Perzijsko carstvo.
Turkijski Seldžuci se smatraju precima zapadnih Turkijaca, današnjih stanovnika Turske, Azerbajdžana i Turkmenistana. Seldžuci su odigrali veoma značajnu ulogu tijekom srednjeg vijeka: spriječili su mongolske osvajače da zauzmu Europu s istoka te su obranili islamski svijet od križara sa zapada, pri tom osvajajući veliki dio Bizantskog carstva.