Jezgra (računarstvo)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Jezgra (eng. kernel) operacijskog sustava jest srž operacijskog sustava i najniži apstracijski sloj koji je izveden programski. Jezgra je most između programa koji se izvode (procesa) i svega u njihovoj okolini, dakle za međusobnu komunikaciju između procesa, tako i između njih i ostatka računala ili vanjskog svijeta. Jezgra ima sve ovlasti i može pristupiti svakom resursu računala, dok se programima koji se izvode uskraćuje da izravno pristupaju željenim resursima, već u tu svrhu programi moraju pozivati funkcionalnosti jezgre. Time se postiže da se na jednom mjestu (u jezgri) mogu nametnuti sigurnosna i druga pravila važna za osiguranje smislenog ponašanja računala i svih programa u njemu kao cjeline. Jezgra može i ovlastiti neki program da pristupa određenom resursu računala i izravno, bez posredovanja jezgre. Ovo se obično koristi da se programu dâ izravan pristup određenom dijelu memorije (kako privatne memorije koju koristi samo taj program, tako i dijeljene memorije koju istovremeno koristi više programa); za pristup u druge resurse ovo se to rjeđe koristi, prvenstveno zato što je preduvjet za to odgovarajuća sklopovska podrška.
Ovisno kako je dizajner operacijskog sustava pristupio problemu, te tehnološkim dostignućima do sada (2006.), jezgre su podjeljene na sljedeće podvrste:
- monolitne jezgre - sadrže sve predviđene dijelove i stoga su tipično velike
- mikro jezgre - neki funkcionalni dijelovi nisu dio jezgre, već se naknadno pokreću kao posebno privilegirani programi
- hibridne jezgre - funkcionalni nadskup monolitnih i mikro jezgri
- nano jezgre
- atipične jezgre
- egzo jezgre